Postoje neki filmovi koji ti ostanu duboko urezani u pamćenje od
djetinjstva, na koje se doslovno zaljubiš već na prvo gledanje i svakih
nekoliko godina odlučiš provjeriti je li taj film doista toliko dobar ili ga iz
nekog sentimenta, emocije ili nostalgije možda pretjerano ili bezrazložno glorificiraš.
Uz Leoneov "Dobar, loš, zao" ili Gibsonovo "Hrabro srce",
"Misija" Rolanda Joffea jedan je od takvih filmova kad sam ja u
pitanju i ova povijesno - pustolovna drama smještena u Južnu Ameriku sredinom
18. stoljeća jedan je od onih filmova kojima se već godinama vraćam. Mislim da
sam imao nekih 10, 12 godina kad sam ga prvi puta gledao, u međuvremenu sam
pogledao još vagone sjajnih filmova, shvatio da se filmovi ne snimaju samo u
Americi i Engleskoj, već da čudesne priče dolaze sa svih krajeva svijeta,
no "Misija" je defitinivno jedan od onih filmova kod kojih sa svakim
novim gledanjem možeš prepoznati i vidjeti nešto novo.
Tako mi se i nedavno, dok sam posljednji puta gledao ovaj film, možda
pogrešno, a možda i ispravno, učinilo da "Misija" u sebi sadrži i
vječitu priču o borbi između utopije i idealnog društva s jedne te
kapitalističkog društva i slobodnog tržišta s druge strane. Možda kad čovjek
više puta odgleda isti film, stvarno počne obraćati pozornost na neke
detalje i sitnice koje su mu ranije promaknule pa se tako i meni prilikom
posljednjeg gledanja u pamćenje urezala rečenica koju trgovac robovima po imenu
Cabeza kaže papinom poslaniku koji ima zadatak zemlju na kojoj se nalazi misija
dodijeliti ili Portugalu ili Španjolskoj. Kaže tako Cabeza izaslaniku nešto u
stilu mi se zalažemo za slobodno tržište i naša je dužnost i obveza da divlje
indijance porobimo i stavimo u funkciju privređivanja. Naša je sloboda i pravo
da s Indijancima radimo što hoćemo i ukoliko nam narušite naša temeljna prava
na trgovinu robovima i otimačinu njihovu zemlju, papa će tada za to čuti i nećete
se dobro provesti.
Vjerojatno nisam doslovno točno uspio prevesti rečenice koje je Cabeza
uputio glavnom svećeniku u cijeloj Južnoj Americi, no bilo je nešto u tom
smislu pošto je situacija delikatna i papin poslanik ima zadaću odlučiti
pripada li zemlja na kojoj se nalazi misija skupa s Guarani Indijancima
Portugalu ili Španjolskoj. Jer dok je u španjolskim kolonijama ropstvo ukinuto,
u onima pod kontrolom Portugala ono je i dalje na snazi. Tako da je svim
veleposjednicima, bilo da su Portugalci ili Španjolci, u interesu da teritorij
koji se nalazi na području današnjeg Paragvaja i kojim su do sada upravljali
Španjolci, sada pripadne Portugalcima. Jasno da kad se utopističke ideje, kao
što je bila ideja o misiji koju je u prašumama iznad vodopada osnovao otac
Gabriel (Jeremy Irons) u kojoj su jezuitski misionari živjeli u skladu s
urođenicima i sami su privređivali ono što im je potrebno, konfrontiraju s idejom
slobodnog tržišta kakvo su zagovarali Cabeza i ostatak društva, tada redovito
pobjeđuje ovo potonje.
Scenarij za ovaj film ugledni britanski dramatičar i scenarist Robert
Bolt, dobitnik Oscara za "Doktora Živaga" i "A Man for All
Seasons" i nominiranog za "Lawrencea od Arabije", napisao je
prema stvarnim događajima. Jer Madridskim ugovorom iz 1750. Španjolska i
Portugal doista i jesu radili raspodjelu plijena na području kolonija, a
moderator je bila crkva, kojoj su oba vladara bila podložna. No, povijest nas
dobro uči da crkvu obično i nije zanimala pravednost i dobrobit stanovništva,
već vlastiti interesi, a kako je jezuitski red u to doba postao prilično jak i
stali su na žulj kolonizatorima jer su pokušavali civilizirati urođenike i
sačuvati ih od progona i porobljavanja, jasno da je crkva stala na stranu mača
i uništenja, ne na stranu života. Baš kao što i danas u pravilu staje na
stranu modernih cabeza i sličnih zagovornika slobodnog tržišta, a ne na stranu
slabijih, obespravljenih i onih koji nemaju moć.
I jasno da ovdje nije problem sam koncept ili ideja slobodnog
tržišta, već je problem što se i danas pod tim pojmom podrazumijeva da moderne
cabeze rade što hoće i kako hoće na tom "slobodnom" tržištu i ne
odgovaraju nikome, a usput gaze i uništavaju sve što im se nađe na putu i sve
što nađu grabe za sebe. Po tom pitanju mnogo se i nije promijenilo i unatoč
tome što ropstvo nominalno ne postoji od 1981. godine, kad ga je
zabranila i posljednja država, odnosno Mauritanija, ideja slobodnog tržišta
zamišljenog u vrijeme kolonijalizma i ropstva i danas je itekako živa. Samo što
te moderni cabeze možda i neće baciti u lance i bičem tjerati da bereš pamuk
ili šećernu trsku od zore do sumraka, već imaju daleko sofisticiranije i
napednije metode da zgrabe i pokupe sve što im se nađe na putu.
Kako okršaj utopije i slobodnog tržišta u ovom filmu ipak ne bi
bio baš toliko neravnopravan, pobrinuo se bivši trgovac robovima Rodrigo
Mendoza (Robert De Niro u jednoj netipičnoj, ali sjajnoj ulozi), koji se
odlučio pridružiti jezuitima i nakon pokorničke turneje se nastanio u misiji.
Kad dođe do kriznih trenutaka i kad će se odlučivati borba za ideale, slobodu,
utopijsko utočište u kojem je pronašao smisao života i sreću ili predaja
zakonima slobodnog tržišta, upravo će Mendoza biti taj koji će prvi izabrati
oružje i rat. Za lokacije na kojima je snimana "Misija" malo je
reći da su fascinantne i uopće ne čudi da je Oscara za fotografiju osvojio
Chris Menges. On je Oscara osvojio i dvije godine ranije, za fotografiju na još
jednom sjajnom filmu koji je režirao Joffe, "Poljima smrti".
Zanimljivo je kako je Joffe s ova dva filma snimljenim sredinom 80-ih
godina doživio vrhunac karijere i nikada kasnije ni približno ništa tako dobro
nije uspio snimiti. Za oba filma, i "Misiju" i "Polja
smrti" bio je ovaj Britanac nominiran i za najboljeg režisera, no niti
jednu nominaciju nije uspio potvrditi. Bila je "Misija" nominirana za
ukupno sedam Oscara (film, režija, fotografija, kostimi, montaža, umjetnička
direkcija, dok genijalni Ennio Morricone za jedan od najboljih scoreova od više
od 500 koliko je snimio također nije dobio Oscara, već je morao pričekati još
tridesetak godina i Tarantinovu "Mrsku osmorku"), a kad mu je već
izmaknuo zlatni kipić, Joffeu je vjerojatno kakva - takva satisfakcija bila što
je njegov film dobio Zlatnu palmu u najuglednijem svjetskom festivalu, Cannesu.
Primjedbe
Objavi komentar