Iako je bio
ovaj film jedan od prvih koji se najavljivao da je u njemu život američkih
indijanaca prikazan na realističan način, "Čovjek zvan konj" u tome
baš i nije uspio i trebalo je proći još dosta godina da američka filmska
industrija svoje urođenike doista počne prikazivati na nešto drukčiji način od
kulisa koje razni pustolovi, kauboji i revolveraši sa zapada ubijaju dok ih ovi
divljački napadaju. Američki filmaš Elliot Silverstein (Cat Ballou) snimio je
ovaj film prema kratkoj priči Dorothy Johnson o bostonskom aristokratu kojeg su
zarobili indijanci iz plemena Sioux. Za potrebe ovog filma bostonski aristokrat
pretvoren je u britanskog aristokrata, lutalicu i pustolova Johna Morgana, kojeg
su tijekom lutanja zapadom zarobili indijanci.
Morgana je
utjelovio ugledni irski glumac Richard Harris, koji se već početkom 60-ih proslavio ulogama u britanskim filmovima (za "This Sporting Life" iz
1963. bio je nominiran i za Oscara, a jedna od zadnjih uloga bila mu je ona
rimskog cara Marka Aurelija u Oscarom ovjenčanom "Gladijatoru") i
vrlo brzo dobio je priliku i u Hollywoodu. No, najproblematičnije je bilo što
je on bio praktički jedini bijelac među indijanskim likovima, a praktički
cijeli glumački ansambl, uz tek nekoliko izuzetaka, sastojao se od bijelaca
koji su glumili indijance tako da su ih premazali kremom za cipele ili što se
već tada radilo. Tako se to očito radilo u to vrijeme, a nakon što su Siouxi
zarobili Morgana i u početku ga tretirali poput životinje te mu nadjenuli i ime
Konj, Britanac je s vremenom počeo shvaćati život i običaje potpuno drukčije
kulture, da bi nakon određenog vremena stekao poštovanje svojih uznika.
Kako bi uspio
u tome, morao je proći inicijacijski obred poznat i kao zakletvu Suncu,
prilično okrutan običaj koji je podrazumijevao vješanje na igle
zabijene kroz čovjekovu kožu na prsima. Kako bi ta scena, koja je zapravo
i ključna za cijeli film, djelovala što uvjerljivije, napravljena su i prostetična
prsa koja su nalijepljena na Harrisa i doista taj segment djeluje posve
uvjerljivo. Za razliku od dobrog dijela ostatka filma, nažalost. Obično kad
gledam ovakve starije filmove gledam koliko im je naškodilo vrijeme i koliko bi
filmovi snimljeni prije 40, 50 ili više godina mogli proći danas, a
"Čovjek zvan Konj" definitivno je jedan od onih filmova koji bi po
današnjim mjerilima bio odbačen kao potpuno neuvjerljiv. Bez obzira na brojne
probleme i kritike istaknutih članova američkih indijanskih zajednica, pruža
ovaj film možda i prvi uvid u živote indijanskih plemena, a pokazao se i kao
prilično uspješan na kino blagajnama. Sljedećih godina snimljena su i još dva
nastavka "Čovjeka zvanog konj" koja nisu bila ni približno uspješna
kao original, a priča je to koja bi u današnjim vremenima, kad se snimanju
filmovima ovakve tematike prilazi na realističan i uvjerljiv način, definitivno
vrijedila da dobije modernu inačicu.
Primjedbe
Objavi komentar