Austrijski filmaši Veronika Frantz i Severin Fiala, neobičan dvojac koji, bez obzira što ih razdvaja punih 20 godina, očito jako dobro skupa funkcioniraju na filmskom polju, predstavili su se ovom kombinacijom psihološke drame, trilera i horora za koju su osvojili broje nagrade po svjetskim festivalima. I ne samo to, bili su ljudi nominirani za europska otkrića godina (iako Frantz ima već dobrih 50 godina) te je njihov snimatelj Martin Gschlacht dobio europsku nagradu za najbolju fotografiju. Iako nije baš čest slučaj da film koji se žanrovski svrstava u horor trijumfira u izborima za filmove godine, "Goodnighty Mommy" ili "Ich seh ich seh" u originalu, dobio je nagrade za nabolji film, režiju, fotografiju, masku i produkcijski dizajn u izboru za austrijski film godine. Bio je ovaj film i austrijski kandidat za Oscara u kategoriji filma izvan engleskog govornog područja, no na kraju ipak nije nominiran.
Producent ovog filma bio je poznati austrijski
provokator Ulrich Seidl, s kojim je Frantz u prošlosti surađivala na puno
filmova, a to i ne čudi pošto mu je gđa Veronika ujedno i supruga. Zajedno su oni radili scenarije
i za njegove najpoznatije dokumentarce (oni koji vole nešto šokantno vjerojatno
im je dobro poznat dokumentarac "Im Keller" odnosno "U
podrumima"), kao i igrane filmove (Pasji dani, Export - Import, trilogija
Raj), no za svog filmskog partnera odabrala je puno mlađeg kolegu s kojim se
upoznala na iznimno neobičan način. Još dok je Fiala bio srednjoškolac,
zarađivao bi džeparac kao babysitter djeci Veronike Frantz, a ona ga je i uvela
u svijet art - filma te je čovjek odlučio studirati filmsku scenaristiku. Kad
je mlađahni Fiala malo odrastao, odlučio se udružiti sa svojom starom
poznanicom te su prvo zajednički snimili dokumentarac "Kern".
Ipak, ovaj je neobični dvojac pažnju na sebe
skrenuo upravo s "Goodnight Mommy", jezivim i iznimno nelagodnim
minimalističkim hororom koji je premijeru imao u Veneciji. Iako ovdje praktički
imamo tek tri lika, braću blizance Lukasa i Eliasa (stvarni blizanci Lukas i
Elias Schwartz izabrani su u konkurenciji 250 blizanaca) i njihovu mamu (Susanne
Wuest). Oni su smješteni u modernoj kući negdje na osami i klinci su praktički
cijelo vrijeme prepušteni sami sebi, dok se majka oporavlja od operacije lica,
koje joj je cijelo vrijeme zamotano i žena je potpuno neprepoznatljiva svojoj
djeci. Ostaje na početku otvorenim je li se mama na operaciju odlučila iz čisto
estetskih razloga (nagovještava se da radi kao voditeljica na televiziji) ili
zbog neke nesreće, a kako vrijeme prolazi, dječaci postaju uvjereniji da to
uopće nije njihova majka, već da se ispod zavoja skriva potpuno druga osoba.
Iako se priča ovdje razvija jako sporo te
Frantz i Fiala iznimno oprezno i polako otvaraju karte, djeluje cijela ova
situacija iznimno zlokobno, uznemirujuće i nelagodno. Gledatelj je stalno u
iščekivanju jer lako je za pretpostaviti da ova izolacija neće dobro završiti
po nikoga od njih, a kako vrijeme prolazi, klincima ne samo da postaje sve
dosadnije, već smišljaju načine kako saznati istinu, je li ispod zavoja njihova
majka ili je neka nepoznata žena. Neću na glas reći na koji me film jednog
drugog poznatog austrijskog filmaša na trenutke podsjetio "Goodnight Mommy" jer bih mogao zaspoilati priču
onim rijetkim ljubiteljima horora koji su ga do sada propustili pogledati, no
ovaj austrijski dvojac uspio je snimiti film koji gledatelja od početka do
kraja drži priljepljenog za fotelju, a usput i film prepun simbolike.
Primjedbe
Objavi komentar