HAPPY NEW YEAR, COLIN BURSTEAD (2018,GBR) - 6/10





Ben Wheatley sve je zanimljiviji britanski filmaš, koji je imao svijetlih trenutaka (Kill List, High-Rise, Free Fall), ali i nekih ne pretjerano uspješnih pokušaja, među koje definitivno treba ubrojiti i ovu crnohumornu obiteljsku dramu. Pojavio se Wheatley s ovim indie filmom potpuno iznenada, dok se očekivalo da će izbaciti neki od sljedećih, dugoočekivanih filmova, kao što su remake Hitchcockove "Rebecce" ili hororični triler "Freak Shift", na koje ćemo očito morati još neko vrijeme pričekati. Etablirao se do sada ovaj Britanac pomalo uvrnutim smislom za humor i neobičnim stilom, a i više nego bizarna je i ova minimalistička priča, koja je imala potencijala postati nova "Smrt na sprovodu", no to se, nažalost, nije dogodilo.

Colin (redoviti Wheatleyjev glumački kolaboracionist Neil Maskell) iznajmio je vilu negdje na selu, a ondje bi njegova proširena obitelj zajednički trebala proslaviti Novu godinu. Očito je Colin tip kojem se poklopilo u životu, ima uspješan biznis, suprugu i kćer te je velikom feštom odlučio počastiti cijelu obitelj. No, situacija će se zakomplicirati kad njegova sestra Gini (Hayley Squires, sjećamo je se iz sjajnog Loachevog "I, Daniel Blake") bez njegova znanja na proslavu pozove i njihovog brata Davida (Sam Riley). David je očito crna ovca u obitelji i nitko ne želi s njim imati posla, a vijest da će se i on pojaviti na fešti, unese veliku pomutnju među svim uzvanicima. Čovjeka nitko godinama već nije vidio, očito se mlađi braco ozbiljno zamjerio svima, no vrlo brzo ćemo shvatiti da David zapravo i nije jedini problem pošto je ova obitelj puna tajni, situacija koje nikada do kraja nisu raščišćene i svi imaju nešto protiv nekoga. Lako je za pretpostaviti da će sve to eskalirati ove novogodišnje noći.

Okupio je Wheatley, koji je sam i napisao scenarij po motivima Shakespearove tragedije "Koriolan" (radni naziv filma bio je "Colin You Anus"), ovdje iznimno zanimljivu glumačku ekipu u kojoj su recimo i sve bolji Joe Cole te "Tywin Lannister" odnosno Charles Dance, dok je glazbu skladao sjajni Clint Mansell (Rekvijem za snove), ali svejedno ne mogu reći da je ova crnohumorna drama o disfunkcionalnoj obitelji bila posebno zadovoljavajuća. Očekivao sam, iskreno, barem nešto više, neku dramatičniju erupciju i katarzu situacije koja se strpljivo gradi, no na kraju sve to skonča pomalo razočaravajuće. Šteta, jer bilo je tu potencijala, što je Wheatley već dosta puta potvrdio, no ovaj puta ostao mi je nekako nedorečen. 

Primjedbe