Thomas (odlični Anthony Bajon koji je za ovu ulogu dobio i Srebrnog
medvjeda za najboljeg glumca na prestižnom festivalu u Berlinu) je
22-godišnjak, kojeg upoznajemo kad u vrlo lošem stanju stiže u molitvenu
zajednicu smještenu negdje u francuskim Alpama. O njemu i njegovoj prošlosti ne
znamo previše, no zato saznajemo da je tek pukim čudom on preživio overdose i
da je njegova obitelj odlučila da je molitvena zajednica posljednji pokušaj da
se sina razmetnog skine s heroina. Iako ga društvo, skupina od dvadesetak
mladića koji su ondje završili iz istovjetnih razloga, sasvim solidno prihvati,
Thomas se ne želi držati striktnih i strogih pravila koje zahtjeva ova
zajednica. Ta pravila podrazumijevaju težak fizički rad, redovite molitve, a
niti jednog trenutka nitko od njih ne smije biti ostavljen sam.
Vrlo brzo saznajemo i zašto, jer prvu priliku kad je ostavljem sam, Thomas
iskoristi za bijeg. Skloni se on na obližnju farmu, gdje ga farmerova kćer i
njegova vršnjakinja Sybille nekako uvjeri da se vrati, a nakon što se vrati u
komunu, Thomas kao da počinje pronalaziti svoje mjesto ondje. Nakon razdoblja
borbi i kušnji, što samonametnutih, a što nametnutih psihozičkih tortura,
Thomas kao da doživljava transformaciju i prilagođava se životu u zajednici.
Ovisnosti, droga, problemi, sve to kao da je iza njega, rekli bi kršćani da se
dogodilo pravo čudo, no pitanje koje si svatko mora postaviti je li Thomas
doista doživio transformaciju ili je odlučio da će si na taj način skratiti
vrijeme u molitvenoj zajednici.
"Molitva" je jedan od onih filmova snimljenih gotovo u
dokumentarističkom stilu, koji djeluju stvarno, autentično, kao da nisu
glumljeni, već kao da se sve to stvarno događa. Svi ti klinci koji su poput
Thomasa zaglavili u komuni djeluju kao da su svarno tamo, a njihove životne
priče djeluju i više nego stvarno i šokantno. Iako ovo nije jedan od onih
filmova u kojima likovi u sličnim zatvorenim zajednicama prolaze kroz nasilje
ili kroz fizičku torturu, već je "La priere" zanimljiva psihološka
drama o ljudima koji jednu ovisnost samo nadomještaju drugom. Svi ti tipovi
koji su fizički i psihički bili ovisnici o drogama ili alkoholu, svoju ovisnost
sada pronalaze u religiji, čitanju Biblije, pjevanju pjesmica o Isusu ili što
sve već kršćani rade. No, je li takvo ponašanje stvarno ili je sve to samo
fasada kako bi Thomas i ostatak ekipe što prije zbrisali iz te zajednice, tek
ćemo vidjeti.
Uspio je scenarist i redatelj ovog flma Cedric Kahn prilično sporim
tempom i pomalo opservacijskim stilom na zanimljiv način prikazati proces
dekonstrukcije i rekonstrukcije jednog impulzivnog ovisnika i to na snažan,
empatičan način. Bez obzira jeste li od onih koji vjeruju u moć molitve ili ste
u mom taboru i smatrate da su to najobičnije hokus - pokus bedastoće na razini
gatanja iz dlana ili šalice kave, Thomasova priča ovdje je prikazana
uvjerljivo. Vidimo kako je to dugotrajan, težak, naporan i nadasve emotivan
proces prolaska kroz pročišćenje, a kako labilni tipovi poput njega upravo u
religiji pronalaze nadomjestak za droge. Vidimo kako se Thomasov lik razvija
postupno i dobivamo dojam kako i on s vremenom shvaća što je najbolje za njega
i da nastavak ovisničkog života znači i preuranjenu jednosmjernu kartu za
groblje. Pokazala se na kraju "Molitva" kao iznimno zanimljiva
psihološka drama u kojoj će glavni lik u potrazi za iskupljenjem morati
zaroniti u dubine svog bića i pronaći neki novi smisao u životu.
Primjedbe
Objavi komentar