I prije nego što se biografski film o engleskom
glazbeniku Eltonu Johnu pojavio, usporedbe s prošlogodišnjim hit-filmom o
Freddieu Mercuryju i grupi "Queen" bile su neizbježne. Ne samo zato
što je oba filma režirao britanski glumac i redatelj Dexter Fletcher (koji je
kod "Bohemian Rhapsody" tijekom snimanja uskočio umjesto Bryana
Singera), već i iz razloga što su se producenti nadali da bi na valu uspjeha
bio-pica o Mercuryju i "Rocketman" mogao ne samo poharati
kino-blagajne, možda i pokupiti kojeg Oscara. Već sada je jasno da "Rocketman"
neće zaraditi ni približno kao "Bohemian Rhapsody", koji je na
svjetskim kino blagajnama zgrnuo više od 900 milijuna dolara (dok je
"Rocketman" prvi vikend u SAD otvorio "tek" sa 25 milijuna
dolara), no mislim da neću pogriješiti ako kažem da je "Rocketman"
sve ono što "Bohemian Rhapsody" nije i sve ono što je "Bohemian
Rhapsody" trebao biti.
I dok je biografski fim o queenovcima
dvosatni zašećereni gotovo pa videospot, "The Rocketman" je film koji
pokušava dokučiti tko je zapravo Elton John, ekscentrični
pop-rock pijanist koji se osim po bezgraničnom skladateljskom, izvođačkom i
pjevačkom talentu, isticao i po kičastim kostimima i koji je u jednom trenutku
bio zaslužan za čak pet posto svih ploča koje su se prodavale u svijetu. I što
je najbolje od svega, taj biografski film uopće i nije klasični biografski
film, već bi se "Rocketmana" najbolje moglo opisati kao kombinaciju
mjuzikla, glazbene drame i fantazije u kojoj je naglasak stavljen na početnu fazu karijere
Eltona Johna i godine vrhunca slave. Za razliku od "Bohemian
Rhapsody", gdje je Fletcher u snimanje uskočio kad je njegov kolega Singer
već odradio dobar dio posla i gdje nije imao previše mogućnosti utjecati na
kreativni proces, u "Rocketmanu" je pokazao jasnu viziju i uspio je snimiti
film preko kojeg možemo saznati tko je bio taj (ne)sretni klinac iz Londona po
imenu Reginald Dwight, kojeg je cijeli svijet upoznao pod imenom Elton John.
Johnovu priču saznajemo pomalo fragmentarno,
od najranijeg djetinjstva kad je prvi put sjeo za klavir pa sve do negdje srednjih godina kad se konačno pomirio sa samim sobom i onim što je. I to preko njegovih
pjesama. Svaki trenutak u njegovom životu zapravo je i neka njegova pjesma i
pojedini trenuci koji su ga obilježili mogu se pronaći u nekoj njegovoj pjesmi.
I ti dijelovi filma snimljeni su gotovo kao klasični mjuzikl, a što je najbolje
od svega, John zapravo i nije bio tekstopisac svojih pjesama. Tako upoznajemo i
njegov odnos sa čovjekom koji je napisao tekstove praktički za sve pjesme,
Berniem Taupinom, tipom koji je prvi Johna prihvatio onakvim kakav jest. Kako
i nisam neki fan Johna i njegove glazbe, tako su mi i mnogi detalji iz njegovog
života bili dosta nepoznati, no scenarist Lee Hall (Billy Elliot, Put rata,
Victoria i Abdul) te Fletcher savršeno su uspjeli prikazati njegovu borbu s
nesigurnosti, sramom, strahom i bojazni da nikada neće biti voljen.
I Johnova priča jedna je od onih klasičnih o
ljudima koji su imali naizgled sve, a bili su iznimno nesretni i teško su se
nosili s teretom slave. Kod Johna je dodatni problem bila nesigurnost,
potisnuti strah da će vječno biti sam, pa i sram zbog homoseksualnosti, što se
sve nadovezalo na traume iz djetinjstva i nedostatka ljubavi od strane njegovog
oca. Osjećaj odbačenosti jer ga je otac još kao dječaka potpuno prekrižio
iz svog života, dugo je proganjao Johna te ga je pretvorio u sramežljivog i nesigurnog
dječaka, potom i mladića. Kako bi postao Elton John, ekscentrični i kičasti
showman, poznat po ekstravagantnim kostimima i flambojantnom ponašanju, morao
je zatomiti i "ubiti" Rega Dwighta. Kako je ta priča završila saznajemo zapravo
na samom početku kad John u apsurdnom kostimu dolazi na sastanak anonimnih
alkoholičara i počinje pričati svoju priču.
Iako ovo nije klasični biografski
dokumentarac, u kojem se često isprepliću stvarnost i fantazija,
"Rocketman" je film u kojem saznajemo više o glavnom protagonistu od
bezbroj onih filmova koji su snimljeni na način da bi doslovno faktografski,
dokumentaristički bilježili živote svojih junaka. Tko je Elton John i kako je
sramežljivi, ćoravi i zubati gay klinac iz Londona postao jedna od najvećih
zvijezda glazbe u povijesti, ono je što zanima autore filma, a ne razne
bezvezne anegdotalne situacije. I što je najbolje od svega, u
"Rocketmanu" odgovor na to pitanje i dobivamo, makar ono možda i nije
u potpunosti točno i ispravno, no ovaj Elton John je čovjek kakvim ga je vidio
jedan redatelj s vizijom i ovaj Elton John vjerojatno je iznimno blizak
stvarnom čovjeku. Makar i ne izgledao fizički identično kao stvarni čovjek
kojeg je impersonirao, mladi britanski glumac Taron Egerton (Kingsman, već je
ranije surađivao s Fletcherom u još jednom biografskom filmu "Eddie the
Eagle") briljantan je u ulozi Eltona Johna. Unatoč tome što ne
izgleda identično Johnu, no na tome se ovaj puta i nije inzistiralo.
Naravno da ima tu određenih sličnosti, ali njegova
interpretacija ponajprije počiva na karakternom i psihološkom istraživanju
samog lika i načinu na koji su glumac, redatelj i scenarist zamislili Johna. Da
bismo povjerovali kako je Egerton doista Elton John nije bilo nužno preuzimanje svih fizičkih karakteristika čovjeka kojeg utjelovljuje i puko maskiranje u njega, već je ovaj glumac zaronio u
dubinu i pokušao shvatiti tko je čovjek kojeg glumi. Tako da bih po tom pitanju
"Rocketmana" prije usporedio s "Walk the Line", biografskim
filmom u kojem je Joaquin Phoenix maestralno odglumio legendarnog Johnnyja
Casha. Iako je usporedba možda preteška jer je Phoenix kao Cash je bio
nenadmašan, i Egertonov je John prije svega čovjek s problemima, snovima i
željama, a tek poslije zvijezda. I ostatak glumačke ekipe bio je na visini
zadatka, no najveću počast ovdje treba odati redatelju Dexteru Fletcheru.
Čovjek koji je često bio preskakan u odavanju priznanja za "Bohemian
Rhapsody" pošto njegovo ime uopće i nije navedeno u kreditima, s
"Rocketmanom" je pokazao da je redatelj s nevjerojatnom vizijom,
iznimnim talentom, entuzijazmom i sposobnošću kroz ekstravagantan, čak i
kičasti stil (sve drugo bi kad je Elton u pitanju bilo pogrešno), snimiti
iskren film o glazbenoj zvijezdi koji će biti jako teško nadmašiti.
Primjedbe
Objavi komentar