SKRIVANCI NA NITI (1969,ČSL) - 8/10

Već sa svojim prvim dugometražnim filmom, "Strogo kontroliranim vlakovima" iz 1966. godine Jiri Menzel je Čehoslovačkoj donio Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja. No, od trenutka kad je osvajao Oscara i do trenutka kad je završio sa snimanjem jednog od sljedećih filmova, u Čehoslovačkoj se dosta toga promijenilo. Sovjetski tenkovi su 1968. godine u Pragu ugušili duh slobode koji se nazirao i filmovi u kojima se parodirao komunistički poredak i filmovi kakvi su obilježili češki novi val tijekom 60-ih godina, više nisu mogli proći. Menzel je to na svojoj koži osjetio s filmom "Skrivanci na niti", apsurdističkom satirom poslijeratnog komunizma, koja je zabranjena odmah nakon što je snimljena i premijeru je ovaj film imao puna dva desetljeća kasnije, 1990. godine na festivalu u Berlinu, gdje je dobio Zlatnog medvjeda.

Scenarij za "Larks on a String", kako glasi internacionalni naziv ovog filma, Menzel je napisao po romanu još jedne iznimno važne osobe za češku kulturu, čuvenog pisca Bohumila Hrabala. Nakon sovjetske intervencije i Hrabalu je zabranjeno djelovanje, a po njegovim književnim predlošcima Menzel je i ranije snimao filmove (najbolji primjer je upravo Oscarom nagrađeni "Strogo kontrolirani vlakovi"). Iako je u vrijeme snimanja ovog filma Menzel u Čehoslovačkoj već bio iznimno popularan, ni to mu nije moglo pomoći da "Skrivanci na niti" dobiju zeleno svjetlo komunističke partije. I ne samo to, Menzelu je zabranjeno snimanje filmova sljedećih pet godina, a svima onima koji su gledali ovaj film, vjerojatno je potpuno jasno zašto je Menzel toliko razljutio partiju.

Priča je smještena u Prag ranih 50-ih godina, kada se oni rijetki preostali elementi buržoazije preodgajaju kako bi postali poslušni i vjerni građani, a taj se preodgoj događa na velikom smetlištu. Naravno da su se svi oni za taj preodgoj prijavili dobrovoljno, kao što su se svi, jasno, u komunističkim režimima, za sve što je bilo potrebno javljali dobrovoljno pa tako ondje nalazimo profesore književnosti, nekadašnjeg državnog tužitelja, saksofonista, brijača i mladog kuhara. Ondje se na radnom zadatku nalazi i skupina zarobljenica koje su pokušale pobjeći iz zemlje i sada su na sličnom tečaju preodgoja, a ondje upravo stiže i televizijska ekipa koja planira snimiti propagandistički prilog o tome kako je na smetlištu sve divno i krasno i kako su svi nevjerojatno sretni.

Kako je bio ovaj film neskrivena satira i prvoklasno ismijavanje komunističkih načela i uvjerenja, a pojavila se odmah nakon sovjetske intervencije, zapravo i ne čudi da je bila zabranjena. No, Menzel je veliku satisfakciju ipak doživio dvadesetak godina kasnije, ali i nakon petogodišnje pauze, nastavio je on snimati filmove koji su se odlikovali prepoznatljivom notom humanizma i sarkazma. Ipak, žalac svoje kritike Menzel je na neko vrijeme morao otupiti, sve do sredine 80-ih, kad je s filmom "Selo moje malo" zaslužio još jednu nominaciju za Oscara. Menzel je uz Miloša Formana vjerojatno najpoznatiji predstavnik češkog novog vala, specifičnog pokreta talentiranih mladih filmaša koji su u kratkom razdoblju snimili pregršt sjajnih filmova i smjestili svoju zemlju na vrlo važno mjesto filmske karte svijeta. 

IMDB LINK