Na
"Južnjačku utjehu" Waltera Hilla (kultni Ratnici
podzemlja) često se gledalo kao na drugu stranu medalje možda i
najpoznatijeg survivalističkog filma, "Deliverancea" Johna Boormana
snimljenog 1972. godine. Ondje skupina rednecka terorizira društvance iz
Atlante koje je odlučilo vikend provesti veslajući rijekom u pustošima Georgije.
Hill je radnju svog filma smjestio u močvare Louisiane u 1973. godinu, gdje će
vod tamošnje pričuvne vojne garde tijekom rutinske vojne vježbe terorizirati
lokano stanovništvo poznato kao Cajuni. Cajuni su etnička skupina francuskog
podrijetla koja se na područje Louisiane doselila tijekom 18. stoljeća kad je
to područje još uvijek pripadalo Francuskoj. U međuvremenu je ova izolirana
skupina razvila i svoj poseban dijalekt, običaje, glazbu te i dalje pretežito
nastanjuju močvarna područja ove države.
Članovi voda
Cajunima će se zamjeriti kad im uzmu njihove kanue kako bi se lakše kretali
močvarama i kad na njih zapucaju školskim mecima. No, lokalci, jasno, nisu bili
svjesni da ova šarolika skupina rezervista na njih ne puca pravom municijom pa
im se odluče osvetiti i kazniti ih za njihovo ponašanje. Vrlo brzo će se
rutinska vojna vježba za ovu skupinu vojnika pretvoriti u najgoru noćnu moru i
borbu za goli život, posebno jer se nalaze na terenu koji ne poznaju i u kojem
se stalno gube, dok oni koji su im za petama močvare u kojima obitavaju znaju
bolje od vlastitog džepa.
Iako je Hill,
ponajviše zahvaljujući uspjehu kultnih "Warriorsa" početkom 80-ih već
stekao određeni ugled u američkim fimskim krugovima, jedva je uspio pronaći one
koji bi financirali "Južnjačku utjehu", čija radnja pomalo i podsjeća
na onu iz "Ratnika podzemlja", pošto i ovdje imamo skupinu ljudi koji
pokušavaju pronaći put kući preko neprijateljskog teritorija. Jedan od razloga
zašto gotovo nitko nije želio financirati film bio je zasigurno što su u
ovoj priči o skupini uljeza koji upadaju na domorodački teren vidjeli i
alegoriju na Vijetnamski rat, unatoč tome što je sam Hill opovrgnuo da mu je to
bila intencija. Iako se ovaj film pokazao kao veliki financijski promašaj i u Americi
i u ostatku svijeta, vrlo brzo je uspio dostići kultni status, a sjajan posao
je s glazbom odradio legendarni Ry Cooder.
Iako je sama priča ovdje možda pomalo predvidiva, jedan od najjačij aduta "Južnjačke utjehe" je fantastično Hillovo korištenje prostora i lokacija stvarnih močvara Louisiane. Od prve scene je jasno da je to mjesto koje skriva nevjerojatne opasnosti i od trenutka kada shvatimo da svi ti gardisti u svojim puškama umjesto pravih metaka imaju ćorke, jasno nam je da se neće dobro provesti. Jasno nam je da su im šanse male u okruženju kojem ne pripadaju i premda su tehnološki daleko opremljeniji od nevidljivog neprijatelja, lako je za pretpostaviti da je to jedna od onih borbi u kojima su unaprijed osuđeni na propast i poraz. Potvrdio je "Južnjačkom uspjehom" Walter Hill da je jedan od najvećih majstora akcijskog filma svog vremena, a okupio je on tu i zanimljivu glumačku ekipu koju predvode Keith Carradine, Powers Boothe i Fred Ward.
Primjedbe
Objavi komentar