Ne znam baš da postoji puno filmaša koji su
sami sebi podignuli spomenik i snimali filmove inspirirane vlastitim životima,
a među takve rijetke zvijerke ubraja se Bob Fosse. Stvarno se ne mogu sjetiti
je li još neki više ili manje poznati autor snimio film temeljen na vlastitom
životu, no čovjek koji je sa "Cabaretom" pred nosom pokupio Francisu
Fordu Coppoli Oscara za režiju "Kuma" zaključio je najkreativnije
desetljeće u svom životu poluautobiografskom mjuzikl fantazijom. Iako na prvu
snimanje filma o vlastitom životu može djelovati pretenciozno, Fosse je pokazao
i iznimnu dozu samokritike i autoironije te je snimio nevjerojatnu fantaziju
koja na prvu možda i djeluje razbarušeno i divlje, no bilo je sve to u
detalja promišljeno. "Sav taj jazz" možda je i najbolji primjer jasne
Fosseove autorske vizije i bez obzira koliko on djeovao tašto, samoljubivo i
samodopadljivo, bio je on jedan od onih perfekcionista i radoholičara, a to ga
je na kraju, u kombinaciji s lijekovima, alkoholom, drogama i cigaretama,
koštalo zdravlja.
Iako se za Fossea slobodno može reći da je on
čovjek koji je promijenio lice američkog show-biznisa pošto je paralelno sa
snimanjem filmova i dalje radio najuspješnije broadwayske predstave i mjuzikle,
on je nevjerojatno ciničan prema tom svijetu kojeg poznaje u dušu. Jednako
koliko on savršeno dobro pliva u svijetu prijetvornosti, laži i lažnog sjaja,
on osjeća kao da ga sve to guši i ubija, no jednostavno si ne može pomoći.
Strah da ne bude konvencionalan i strah da ne upadne u prosječnost bili su jači
od sveg ostalog, a sedamdesete godine slobodno se u američkom show-bizu mogu
nazvati godinama Boba Fossea. On se kao i u stvarnosti doslovno držao one
slavne rečenice iz svog vjerojatno najpoznatijeg filma "Život je
cabaret" te je ne samo upadao iz veze u vezu nego bi u današnjim uvjetima
vjerojatno bio prokazan kao jedan od onih grabežljivaca, pošto se
podrazumijevalo da su sve glumice koje su željele glavne uloge u njegovim
predstavama, s njim morale i spavati.
Filmski Bob Fosse ovdje se naziva Joe Gideon
(Roy Scheider) i on je kazališni i filmski redatelj te koreograf koji
istovremeno postavlja najnoviji broadwayski mjuzikl i montira svoj posljednji
film. Joe je radoholičar koji puši jednu za drugom cigaretom, a ne može
funkcionirati bez dnevne doze lijekova poput deksedrina, ali i seksa. No,
najveći Gideonov show je njegov život jer on uz sve profesionalne zadaće mora
istovremeno balansirati i obveze sa svojom puno mlađom djevojkom, bivšom ženom
i kćeri. Sve one shvaćaju da je Joe stigao do samog ruba i da će, ukoliko nastavi
ovim tempom i stilom, vrlo brzo izgoriti i sve one pokušavaju ga izvući s ruba
ponora. On istovremeno stalno koketira s anđelicom smrti koja se naziva
Angelique (Jessica Lange) i koja ga stalno vabi da prijeđe na drugu stranu, a
njegovo fizičko stanje rapidno se pogoršava.
Dobio je "All That Jazz" četiri
Oscara (produkcijski dizajn, kostimi, montaža i originalna glazba), a bio je
nominiran za najbolji film, glavnog glumca, scenarij, režiju i fotografiju te je
skupa s Kurosawinom "Kagemushom" osvojio Zlatnu palmu u Cannesu.
Strukturalno se ovaj film često uspoređuje s Fellinijevim remek djelom
"Osam i pol", a Stanley Kubrick je jednom istaknuo da je "Sav
taj jazz" jedan od najboljih filmova koje je ikada gledao. Bio je ovaj
film ujedno i posljednji veliki i važan film koji je Bob Fosse uspio snimiti
jer je 80-ih godina snimio tek jedan prosječan film (Star 80), a crne slutnje
koje si je sam predvidio u "All That Jazz" doista su se i ostvarile
1987. godine kad je umro od infarkta kad je s bivšom suprugom Gwen Verdon išao
na premijeru mjuzikla kojeg je postavio.
Primjedbe
Objavi komentar