Nevio Marasović već odavno se pokazao kao
pravo osvježenje na hrvatskoj filmskoj sceni i čega god se on dohvati, to u
pravilu rezultira filmom koji se isplati pogledati. Bilo da je to distopijski
SF kao njegov debitantski "The Show Must Go On" (ako je nešto
rijetkost u hrvatskom filmu, onda je to science fiction), metafilmski
"Vis-a-Vis" ili pravi žanrovski triler, ma gotovo pa nordic - noir
"Goran" snimljen u Gorskom kotaru. Nakon filma "Vis-a-Vis"
iz 2013. godine, Marasović se ponovno odlučio vratiti na otok Vis, no ovaj puta
u puno opuštenijem izdanju. Tu je opet i Janko Popović Volarić, koji je skupa s
Rakanom Rushaidatom koscenarist, no jasno da i dalje tu glavnu riječ vodi
Marasović. Uz režiju on je ipak glavni scenarist, a za "Comic Sans"
definitivno bi se moglo reći da je njegov do sada najležerniji film. Humornu
dramu kojoj je u središtu pažnje odnos oca i sina, dva bonvivanska tipa, prava
dječaka i dalje zarobljena u tijelima tridesetogodišnjaka i
šezdesetogodišnjaka, koji si možda to ne žele priznati, no potpuno su isti.
Barem po pitanju karaktera.
Alan Despot (Popović Volarić)
tridesetogodišnji je grafički dizajner, koji je iznimno uspješan na poslovnom
planu, no na privatnom planu situacija je bitno drukčija. Alan je na samom rubu
živčanog sloma, a najviše tome doprinosi činjenica da čovjek ni sam ne zna što
bi od života. Već u uvodnoj sceni vidimo kako se on ponovno pokušava zbližiti s
bivšom djevojkom Marinom (Nataša Janjić), no čini li on to iz razloga jer je
stvarno voli ili zato što svima oko sebe, a prvenstveno sebi želi dokazati da
je sposoban za stabilnu vezu? Na sve će se to nadovezati obilne količine
alkohola i droge (gledajući nekoliko posljednjih hrvatskih filmova čovjek bi
mogao dobiti dojam da smo u Hrvatskoj pravi ovisnici o kokainu) i čovjek će
potpuno puknuti po šavovima. Kako bi se sklonio iz poznatog okruženja, on će se
s ocem, slikarom Brunom (Zlatko Burić) zaputiti na Vis, gdje je upravo
preminula njegova pratetka, koju nije vidio otkako je bio dijete.
Kako starica nije imala potomaka, nadaju se
kako bi oporukom mogli nešto dobiti, a ovaj neočekivani izlet pokazat će se za
Alana kao i idealna prilika za uspostavljanje odnosa i zbližavanje s ocem s
kojim i nije pretjerano blizak. Neće trebati proći puno vremena da se njihova
viška pustolovina pretvori u pravi fijasko, a stvarno se teško mogu sjetiti kad
sam posljednji puta gledao ovako zabavnu komediju snimljenu u Hrvatskoj
produkciji. Nije to ona vrsta komedije u kojoj se (uglavnom) otrcane šale i
provale sipaju kao iz rukava, već "Comic Sans" će se pretvarati u
pravu komediju situacije, komediju apsurda, koja će povremeno prelaziti i u
pravu grotesku. Vodeći dvojac, Popović Volarić - Burić doista funkcionira
izvrsno i oni praktički iznose cijeli film, a ima tu još pregršt zanimljivih
likova i situacija koje možda ponekad i djeluju klišeizirano, no s puno šarma i
stila sve se to i više nego izvlači. Za one koji vole ležerne, nepretenciozne,
a ipak pametne i dobro promišljene filmove, "Comic Sans" (i sam naziv
filma je zanimljiva igra riječi) trebao bi biti sasvim logičan izbor.
Primjedbe
Objavi komentar