Bio je ovo prvi zvučni film njemačkog majstora
ekspresionizma Fritza Langa i film za koji je stari majstor kasnije istaknuo da
mu je to najdraži i najbolji film koji je ikada snimio. Svaka čast i
"Metropolisu" i "Dr. Mabuseu", ali i meni je ovaj mračni
triler o serijskom ubojici koji hara Berlinom početkom 30-ih godina
prošlog stoljeća daleko najbolji Langov film od svih koje sam do sada pogledao. Iako je od njegovog snimanja
prošlo već gotovo 90 godina, "M" danas, za razliku od dobrog dijela
filmova snimanog u tom razdoblju, ne djeluje nimalo arhaično. Naprosto je
nevjerojatno kako ovaj film i tematski, ali i vizualno posve aktualno djeluje i
danas, a "M" je i dalje jedan od najboljih prikaza njemačke
prednacističke Njemačke. To društvo koje je potpuno izgubilo povjerenje u sve
institucije, društvo uništeno ekonomskom krizom, društvo koje je izgubilo sve
vjere da se problemi mogu rješavati na institucionalan način i društvo koje kao
da čeka kad će se pojaviti spasitelj. Spasitelj koji će ih sve izliječiti od
frustracija.
Radnja filma "M" vrti se oko serijskog
ubojice. I to ne bilo kakvog serijskog ubojice, već tipa koji otima i ubija
djecu. Jasno da će se vrlo brzo Berlinom proširiti panika, zavladat će strah i
paranoja. Svi će u slučajnim prolaznicima iz ovih ili onih razloga vidjeti
ubojicu, a situacija će postajati sve gora, jer unatoč pravom opsadnom stanju,
ubojica će nastaviti sa svojim krvavim pohodom. Kako je "M" bio prvi
zvučni film koji je Lang snimio i kako je u to vrijeme bilo to nešto posve
novo, jasno da je on odlučio eksperimentirati. Tako je iz opera posudio
upotrebu lajtmotiva, odnosno ubojica (kojeg je sjajno utjelovio Peter Lorre,
glumac koji je poput Langa preselio u SAD kad su nacisti i Hitler počeli
preuzimati vlast) konstantno fućka poznatu melodiju iz Griegovog "Per
Gynta", a kasnije će se ta melodija pojavljivati svaki put kada se ubojica
pojavi. Posebno je zanimljivo što je Lorre bio jedan od onih tipova koji nisu
znali ili mogli fućkati pa je taj zadatak umjesto njega odradio sam Lang.
Iako su nacisti na vlast u Njemačkoj stigli
tek koju godinu kasnije nakon što je snimljen "M", upravo zbog
nacista malo je nedostajalo da do snimanja ovog filma uopće i ne dođe. Nakon
što je u berlinskim novinama 1930. godine objavio da će tema sljedećeg njegovog filma
biti ubojstva djece, Lang se našao u ozbiljnim problemima jer je počeo primati
prijeteća pisma, a tada najveći Staaken Studios odbio mu je dati prostor za snimanje na
korištenje. Kasnije se ispostavilo da je šef tog studija bio ne samo simpatizer
nacizma, već i član nacističke stranke te da se stranka pribojava da će u svom
filmu, koji se u originalu trebao zvati "Ubojica među nama", naciste
prikazati kao te ubojice. Na kraju se "gospodar tame", kako su nazivali
Langa, uspio snaći i film je u šest tjedana snimio u studiju izvan Berlina. Danas
se "M" smatra jednim od najutjecajnijih i najvažnijih filmova svih
vremena i filmom kojim je zacrtan put jednom od najtipičnijih američkih
žanrova, film - noiru, a kad je stigao u Hollywood, Lang je postao jedan od
najvećih majstora tog žanra.
Primjedbe
Objavi komentar