Još jedan u nizu nezavisnih, niskobudžetnih
filmova kojem sam iz teško dokučivih razloga odlučio pružiti šansu da bi se
vrlo brzo uvjerio kako i bez ovog iskustva, ništa značajno u životu ne bih
propustio. "Savage Youth" jedna je od onih socijalnih drama o mladoj
populaciji, ovaj puta negdje na jugu ili na nekom drugom pasivnom dijelu
Amerike u kojem se suočavamo s besperspektivnosti mlade generacije. Bili oni
crni ili bijeli, svima su očito predestinirane sudbine i valjanje u limbu
prosječnosti ili ispodprosječnosti, a oni kao da su se s tim pomirili. Autor
filma, meni potpuno nepoznati Michael Curtis Johnson priču je temeljio na
stvarnim događajima i, srećom, ovo nije jedan od onih niskobudžetnih filmova u
kojima glumci djeluju kao amateri iz neke seoske kazališne družine.
Potpuno mladi glumački ansambl još neetabliranih
glumaca predstavio se u sasvim solidnom svjetlu i možda ćemo nekog od njih u
budućnosti imati prilike vidjeti u nekom ozbiljnijem filmu, no problematično mi
je što je radnja užasno spora i što je film koji bi možda bolje funkcionirao da
je upola kraći, razvučen na više od sat i pol. U "Savage Youth"
pratimo tako živote sedam mladih ljudi, čije će se sudbine ispreplesti, a za
neke od njih to ispreplitanje neće dobro završiti. Jason je mladić koji sanja o
karijeri hip-hopera, a u stopu ga stalno prate dva najbolja prijatelja,
podmukli Hyde i malo sporiji Lucas. Tu su i Stephanie i Elena, najbolje
prijateljice od kojih će se jedna spetljati s Jasonom, kao i Gabe i Mike, koji
odlučuju postati dileri. I svi su oni nezadovoljni životima, imaju velike
ambicije za koje su svjesni da se neće ostvariti, usamljeni su, otuđeni,
izgubljeni. Pomalo mi je sve ovo djelovalo i pretenciozno, s grandioznim
ambicijama da se pokaže kako to izgledaju životi te izgubljene generacije, a
meni ovakvi filmovi već polako idu na živce.
Primjedbe
Objavi komentar