Odmah u startu razočarat ću sve one koji su se
možda ponadali da su Nizozemci odlučili snimati biografski film o Kurtu
Cobainu. Glavni junak ove socijalne drame je 15-godišnjak koji je doduše dobio ime
po prezimenu neprežaljenog frontmena legendarnog grunge banda iz Seattla,
Nirvane, no to mu ime nije donijelo ništa dobrog u životu. Kako sam Cobain kaže
u jednom trenutku, tko uopće djetetu daje ime po tipu koji si je sačmaricom
prosvirao mozak, a nakon nekog vremena ćemo shvatiti tko je ta osoba koja je
ovom nesretnom klincu dala ovo prilično neobično ime. Cobainova majka je
narkomanka i bivša prostitutka, koja je sada ponovno trudna, a svog je sina ona
odavno ostavila u sirotištu. Selio je dječak iz doma u dom, iz udomiteljske
obitelji u udomiteljsku obitelj, a izgleda da mu se sada sprema nova selidba,
no on baš i nije time posebno oduševljen. Iako je Cobain jedan od onih
nesretnih, izgubljenih, nesređenih, ali i naivnih, neshvaćenih i još neiskvarenih
i dobroćudnih klinaca, on će si dati zadatak svoju mamu, ženu koja se i dalje
ne trijezni iako je već u poodmakloj fazi trudnoće, izvesti na pravi put.
Paralelno s tim on će početi raditi za
svodnika koji je nekada podvodio njegovu majku, a sada ima novu
"ergelu" prostitutki. I to ne onih prostitutki koje se smiješe
znatiželjnim turistima iz izloga amsterdamskih četvrti, već onih ilegalnih
prostitutki iz Rumunjske, ostatka istočne Europe i Afrike, koje on tijekom noći
podvodi kamiondžijama na parkiralištima. Naći će se ovaj dječak vrlo mlad u
raljama života i na svojoj će koži morati naučiti što nosi život, a unatoč tome
što ova socijalna drama pomalo glavinja i s ritmom i što mi se čini da ima
dosta problema sa scenarijem, posebno u završnici koja se nekako uopće ne
uklapa u ostatak filma, bilo je ovo ipak sasvim solidno. Ugledna nizozemska
fimašica Nanouk Leopold snimila je ova film prema scenariju svoje producentice
Stienette Bosklopper, kojoj je "Cobain" bio i prvi scenarij koji je
ikada napisala (ili barem prvi po kojem je snimljen film), a snimljen je ovaj
film u gotovo pa tipičnom europskom doku - dramatskom stilu.
Imamo tu puno kamere iz ruke, radnja se otvara
polako i posve je očito da su za Leopold po pitanju filma glavni uzori braća
Dardenne iz susjedne Belgije, složna braća koja su tematiku socijalnih drama o
ljudima s margina društva praktički usavršili i stvorili poseban žanr od toga.
Jasno da djeluje sve ovdje, do same završnice, potpuno realistično i
uvjerljivo, stvarno je to jedna od onih priča za koje je lako povjerovati da su
se ili dogodile ili se upravo negdje događaju. Premijerno je prikazan
"Cobain" na festivalu u Berlinu u 2018. godine i to u sekciji filmova
za djecu i tinejdžere (nisam baš siguran da je ovaj klasični europski art-house
uradak posebno primjeren za 14-godišnjake), iako je ovo prvenstveno film za
odraslu i zreliju publiku. Ne samo zato jer će mlađahni Cobain, kojeg je zbilja
sjajno utjelovio debitant Bas Keizer uz prostitutke doći do svojih
prvih seksualnih iskustava, već i zato što je to tematski i izvedbeno ipak film
za nešto zreliju publiku.
Upravo je Keizerova izvedba ono što ovom filmu
daje prolaznu ocjenu i iako je očito kako je njegov lik i dalje još najobičniji
klinac, on to na sve načine pokušava zamaskirati i pokazati se puno starijim i
zrelijim nego što doista jest. Tako i njegov imidž i stil sugeriraju da on još
ne zna bi li izgledao poput nekog od idola iz djetinjstva kao što je
David Beckham, a očito još nije odlučio ni preuzeti tipični gangsterski stil
trenirki i zlatnih lančuga, već izgleda kao da je negdje na pola puta po tom
pitanju. I po tome se vidi da je on dosta zbunjen i izgubljen i u potrazi za
vlastitim identitetom, u čemu mu nimalo ne pomaže njegova majka koja se ponaša
još djetinjastije i neodgovornije od jednog 15-godišnjaka. No, koliko je Cobain
rastrgan između ljubavi i privrženosti jedinom roditelju kojeg pokušava izvesti
na pravi put i življenja vlastitog života i pronalaska svog puta, toliko je
strašno i gledati tu ženu za koju se steče dojam da joj je važnije od svog
maloljetnog sina izvući novac kako bi mogla kupiti drogu, no što joj je važnije
provoditi vrijeme sa svojim djetetom.
Primjedbe
Objavi komentar