Dobro je poznato da su mnogi danas uvaženi
slikari umrli u nevjerojatnom siromaštvu, a njihove slike su se potom počela prodavati za
desetke milijune dolara ili eura. Vjerojatno najbolji primjer takve sudbine je
Vincent van Gogh, koji je za života uspio tek nekoliko slika
"uvaljati" svom bratu Theu, a njegove slike danas su neprocijenjive
vrijednosti. Tu (ne)sreću da je još uvijek živ ima i nekoć ugledni argentinski
slikar Renzo Nervi (Luis Brandoni), čovjek koji je vrhunac slave doživio 80-ih
godina prošlog stoljeća, a danas je čovjek duboko u sedamdesetim godinama na
kojeg su gotovo svi već zaboravili. Doduše, dobrim dijelom je za to sam kriv
jer ćemo vrlo brzo uvidjeti kako se radi o ekscentričnom mrgudu, asocijalnom
tipu koji maltretira sve oko sebe te i dalje o sebi ima visoko mišljenje kao
da je u najmanju ruku Picasso. Iako ga se u umjetničkim krugovima smatra
posljednjim velikim argentinskim slikarom, Renzo kao da se trudi upropastiti i
one rijetke veze i kontakte. Kad dobije priliku raditi portret obitelji
industrijalaca, on se počne inatiti jer je marksist i anarhist, kojem je ispod
časti raditi po narudžbi za nekakve buržuje.
Jedini koji i dalje održava vezu s Renzom je
njegov dugogodišnji prijatelj Arturo Silva (Guillermo Francella, još jedan iz
ekipe sjajnih argentinskih glumaca kojeg se sjećamo iz filmova kao što su
"El secreto de sus ojos" i "El clan"), galerist i trgovac
umjetninama, koji jedini može trpiti problematičnog, neciviliziranog i egoističnog
slikara. No, sve teže jer mu Renzo donosi samo financijski minus, a usput ga i
sramoti i uništava mu kontakte s ostalom ekipom iz umjetničkog svijeta. Ipak,
Arturo će uskoro doći na ideju kako ovu naizgled bezizlaznu situaciju pretvori
u dobitnu poziciju, a ova humorna drama koja počinje pomalo sporovozno i tromo
kako bismo dobro upoznali glavne likove, nudi i brojna iznenađenja i posve
neočekivane twistove. Braću Gastona i Andresa Duprata, redatelja i scenarista
filma koji se može pronaći i pod engleskim nazivom "My Masterpiece",
mogli smo prije nekoliko godina upoznati po još jednom filmu koji nas je vodio
u svijet visoke umjetnosti. Bio je to izvrsni "El ciudadano ilustre"
ili "The Distinguished Citizen" u kojem smo pratili sudbinu
argentinskog pisca i nobelovca koji se odlučio vratiti u svoje rodno mjesto
nakon više desetljeća izbivanja.
Braća Duprat sada su još i više na domaćem
terenu jer je scenarist Andres Duprat ujedno i ravnatelj argentinskog
nacionalnog muzeja likovne umjetnosti u Buenos Airesu. Čovjeku su stoga
kompleksni i često komplicirani odnosi između samih umjetnika i trgovaca
umjetninama i galeristima vjerojatno dobro poznati i jako dobro zna koliko
natezanja oko materijalne vrijednosti pojedinih slika mogu unijeti i razdore
među dugogodišnje prijatelje. Nije se Duprat libio prikazati ni tu pomalo ružnu
stranu umjetnosti i to ponajprije preko lika Artura, proračunatog ulizice i
prevrtljivca koji stalno ima neke sheme i kombinacije koje bi mu trebale
donijeti neku financijsku dobit, a tu je i njegova kolegica art-dilerica Dudu,
koja izgleda kao da je ispala iz nedavnog "Velvet Buzssaw" Dana
Gilroyja, još jednog satiričnog i ciničnog pogleda na umjetnički svijet. Iako
je neosporno da je prethodni film, koji je Gaston Duprat po scenariju svog
brata režirao skupa s Marianom Cohnom (koji je sada "tek"
producent") ipak kvalitetniji i bolji, ne zaostaje toliko "Mi obra
maestra" za "El ciudadano ilustre".
Uspjela su se braća Duprat još jednom
predstaviti s dobrom osmišljenom i duhovitom pričom, koja savršeno balansira na
pola puta između drame i komedije. U trenucima kad izgleda da će "My
Masterpiece" potpuno skliznuti u područje komedije, dogodi se posve
neočekivani prijelaz, a ista je situacija kad stanje postane odviše dramatično,
tada se priča počne razbijati s odmjerenim i sofisticiranim humorom. Potvrdila
je i ova humorna drama / tragikomedija da se u Argentini posljednjih godina
događaju velike i zanimljive stvari kad je u pitanju film i moram priznati da
sam se u zadnje vrijeme nagledao zbilja dobrih filmova koji su stizali iz te
zemlje. Premijerno je "Mi obra maestra" prikazan izvan konkurencije na festivalu u
Veneciji 2018. godine, a potom je odnio i nagradu publike na festivalu u
španjolskom Valladolidu.
Primjedbe
Objavi komentar