Ciparska Grkinja Tonia Mishiali, kao
scenaristica i redateljica s potencijalom predstavila se već odavno nizom
kratkih filmova za koje je osvajala nagrade na festivalima kao što su Locarno,
Palm Springs pa i Sarajevo, a i sa svojim debitantskim dugometražnim
ostvarenjem nastavlja ona u istom stilu. Socijalna problematika i uloga žene u
modernom društvu i dalje su teme koje je najviše intrigiraju, a upravo njima se
bavi i u filmu koji je predstavila na još jednom uglednom festivalu, onom u
Karlovym Varyma u Češkoj. Junakinja ovog filma je žena u (od oka) kasnim
pedesetim godinama života, kućanica Elpida (Stela Fyrogeni) koja je doslovno
zaglavila u životu. Film otvara scena njenog posjeta liječniku koji je
obavještava da je ušla u menopauzu (od tuda, bit će, i naziv filma) i da sada
može očekivati da će sve ići na gore.
No, koliko je to uopće moguće u životu ove
žene pošto joj i do sada nije bilo bajno jer nakon što je kćer odselila, ostala
je ona sama s mužem Costasom. Kako Elpida nikada nije radila, ona je potpuno
ovisna o svome mužu financijski, a vrlo brzo da se naslutiti da se ovo dvoje
ljudi jednostavno ne podnosi. Costas uživa u tome što mu je žena podčinjena i
što ovisi o njemu te je on jedna od onih klasičnih sirovina, nasilnika koji
daleko više od žene cijeni svog papagaja. Žena je za njega stvorenje koje mu
pere, čisti, kuha i sve ostalo, a s takvim bijednim životom i Elpida kao da se
pomirila. Ipak, ni ona takav monotoni i bijedni život više ne može trpjeti i
odlučila je dosta. Krenut će ona na muževo ponašanje odgovarati jednakom mjerom
i naprosto je užasavajuće kako će ovo dvoje ljudi jedno drugome pokušavati
napakostiti što je više moguće. Sve više će se u Elpidi razvijati ideja kako bi
se trebala riješiti muža, kako bi mu trebala ukrasti novac koji skriva pod
krevetom, pobjeći, a kako će njezino mentalno zdranje propadati, tako će se sve
više ispreplitati stvarnost i fikcija.
Uklapa se donekle "Pause" i tematski
i stilski u grčki čudni val, a moglo bi se reći da je Mishiali snimila prilično
šokantan, ali realističan portret patrijarhalnog društva u kojem žena nema
apsolutno nikakva prava u zajednici deklarativno jednakopravnih ljudi. Djeluje
sve ovo čak i prerealistično i prestvarno i ne razlikuje se taj mentalni sklop
njenog muža, ali i nje same, od onoga što imamo prilike gledati i na našim
prostorima. I sama autorica je potvrdila kako je inspiraciju za ovu priču
pronašla u okruženju vlastitog odrastanja, kada su žene bile potpuno
marginalizirane i u potpuno podčinjenom položaju, a takvo stanje stvari uzimalo
se zdravo za gotovo, kao nešto posve normalno. Sjajan posao je kao Elpida
(njeno ime bismo na hrvatski preveli kao Nada, u čemu ima jako puno simbolike)
odradila glumica po imenu Stella Fyrogeni, ciparska prvenstveno kazališna
glumica, kojoj je ovo (ako je vjerovati IMDB-u) bila jedna od prvih glavnih
uloga na filmu još od devedesetih. No, da ne bude "Pause" samo gotovo
pa dokumentarističko prikazivanje stvarnog problema ove žene i slijepe životne
ulice u kojoj je zaglavila, pobrinula se Mishiali s finom, sporogorećom
psihološkom transformacijom svoje junakinje.
Primjedbe
Objavi komentar