WILD ROSE (2018,GBR) - 7/10



Country glazba vjerojatno je najtipičnija američka muzika, a Nashville je mjesto o kojem sanja svaki onaj koji voli ovu glazbu. Baš kao što oni koji slušaju i sviraju rock ili punk sanjaju da će obići legendarni njujorški klub CBGB (koji je, nažalost, prije nekoliko godina zatvoren pa više ne mogu u njemu zasvirati), tako i oni koji vole country sanjaju da će jednog dana nastupiti u nešvilskom Grand Ole Opryju. O tome sanja i djevojka po imenu Rose iz Glasgowa, 23-godišnjakinja koja je upravo izašla iz zatvora i koja je podredila život tome da postane country zvijezda. Još od 14. godine ona nastupa u glazgovskom Grand Ole Opryju za nekolicinu tamošnjih ljubitelja ove vrste glazbe, a bez obzira što ima Rose sina i kćer, čini se kao da joj oni samo smetaju na putu do slave. Vrlo brzo ćemo uvidjeti kako je Divlja Ruža jedna od onih tipičnih škotskih lowliferica, neobuzdana, divlja, neprilagođena, možda i previše buntovna djevojka, koja je usput i prilično snalažljiva hustlerica, koja sve što čini, zapravo čini iz proste naivnosti i neiskvarenosti.

Bez obzira što ona djecu redovito ostavlja svojoj majci, koja je za malce i brinula dok je ova godinu dana bila u zatvoru, Rose sve te gluposti ne čini iz zloće, već iz djetinjeg sna. Ona i dalje ne prestaje živjeti u fantaziji kako će jednog dana doista postati country zvijezda i nastupiti u Nashvilleu, a snovi bi joj se mogli ispuniti kad postane kućna pomoćnica za bogatu obitelj. Osobito se ta nekulturna, neobrazovana, drska i jezičava djevojka svojim djetinjim šarmom i iskrenošću uvuče pod kožu bogatoj, kulturnoj obrazovanoj crnkinji koja je vlasnica vile u predgrađu Glasgowa. Ona joj odluči pomoći, no dok Rose mašta o glazbenoj karijeri i slavi, realnost i stvarni život polako će je početi sustizati i morat će dobro promisliti što su joj životni prioriteti. Iako smo se posljednjih godina doista mogli nagledati ovakvih filmova u stiu "Star is Born", ovo je jedna od onih gorko - slatkih, možda mrvicu sladunjavih i klišeiziranih, čak predvidivih priča, koja svejedno jednostavno plijeni svojim šarmom.

Velike zasluge za to svakako pripadaju glavnoj glumici, sve boljoj Irkinji Jessie Buckley, koju smo prvi puta zapazili u mini-seriji "Taboo", a potom je briljirala i u psihološkoj drami / trileru "Beast", dok je manju ulogu imala i u "Černobilu". Buckley je definitivno jedna od onih mladih glumica na koju će u budućnosti trebati obratiti pozornost, a svoj talent potvrdila je i ulogom u ovoj humornoj glazbenoj drami. Već u prvoj sceni, kad je vidimo kako sva razdragana izlazi iz zatvora i dok joj na nogu stavljaju električnu napravu za praćenje dok je na uvjetnoj pa na noge navlači kaubojske čizme, Rose je jedan od onih likova koji ti se momentalano uvuku pod kožu i jednostavno je nemoguće ne voljeti ovu simpatičnu luzericu. 

Iako je od samog starta posve jasno da su joj šanse za uspjeh minimalne, nekako uvijek padamo na likove koji ne prestaju sanjati i koji se ne mire sa standardnom kolotečinom u koju te u jednom trenutku usisa život. I doista, živi ona u stilu s poznatom frazom "Tri akorda i istina", koju si je čak i tetovirala na ruku, koju je jednom prilikom za country glazbu izrekao legendarni američki country glazbenik Harlan Howard. No, Rose kao da od te istine i stvarnosti želi pobjeći i kao da joj je country nekakva eskapistička nada ili utopija da će se njen život promijeniti na bolje. Zanimljivo je kako je Buckley sve pjesme koje čujemo u filmu sama izvela, što i ne čudi kad znamo da je karijeru započela nastupajući u mjuziklima.  

Primjedbe