Već po dobrom starom običaju, ponajbolji
američki filmovi zaobilaze redovnu kino distribuciju, već na njih čovjek mora
nabasati gotovo sasvim slučajno, a baš takav je bio slučaj s ovom izvanrednom
kombinacijom trilera i drame. Sva sreća pa po defaultu zabilježim praktički sve
filmove koji se prikazuju na vodećim svjetskim festivalima kao što su Cannes,
Venecija, Berlin ili Sundance pa kao iskusni ribar bacim parangal i čekam kad
će se koji od njih upecati. Tako se nakon nekog vremena na parangal upecao i
"Luce", još neko vrijeme se hladio u društvu drugih filmova koji
čekaju na red, a onda sam mu odlučio dati priliku. I ostao frapiran koliko je
ovo zapravo dobar film, a praktički nigdje ga se ne spominje i da kojim
slučajem nije prikazivan u Sundanceu, lako je moguće da bih ga zaobišao.
Luce (Kelvin Harrison Jr.) je 17-godišnjak
porijeklom iz Eritreje, kojeg je još kao dječaka posvojila obitelj više srednje
klase iz Amerike. Peter (Tim Roth) i Amy (Naomi Watts) Lucea su odgojili kao
svoje dijete, a izrastao je on u najboljeg učenika generacije, sportaša,
omiljenog mladića u društvu, kojeg obožavaju i kolege učenici i nastavnici.
Luce je izrastao gotovo u pravog poster-boya, mladog crnca koji je klasični
role-model i svima on služi ne samo kao primjer kako netko tko je bio osuđen na
jad i bijedu u svojoj matičnoj zemlji, može uspjeti i biti primjer drugima, već
je on mladi crnac kojim se vole dičiti i crnci i bijelci. Isklesan je on doista
po ukusu američke bijele većine i svi vole pokazivati u njega kako kao primjer
drugim crncima kako bi se oni trebali ponašati i kakvi bi trebali biti (poznata
teorija Jamesa Baldwina o dobrom crncu).
I njegovi bijeli roditelji su ponosni na svoga
sina, godi im činjenica da su od mladog siročeta iz ratom i siromaštvom
poharanog područja uspjeli odgojiti mladića za primjer. No, jedan esej iz
povijesti koji će Luce napisati izazvat će pravi skandal i kod njegove
nastavnice Harriet (Octavia Spencer) izazvati crv sumnje. U eseju u kojem je
dobio zadatak pisati iz perspektive neke povijesne osobe, Luce se odlučio
pisati iz perspektive radikalnog crnačkog marksističkog revolucionara Frantza
Fanona, psihijatra podrijetlom iz Martiniquea koji je aktivan bio pedesetih i
tvrdio je da se crnci kolonijalizma mogu riješiti jedino preko nasilja i silom.
Naravno da je nastavnica ostala šokirana tekstom koji je napisao do jučer
slavljeni maturant, a dodatno će je šokirati kad u njegovom ormariću pronađe
torbu s ilegalnim petardama i vatrometom. Činjenica da je prije posvajanja i
dolaska u Ameriku, Luce bio dijete ratnik u nekakvoj afričkoj gerilskoj hunti,
kod nastavnice je upalilo crvenu lampicu i ona se uplašila da se iza fasade
mladog genijalca skriva radikalizirani mladić.
Situacija će se dodatno zakomplicirati kad
nastavnica na razgovor pozove Amy i pokaže joj esej i petarde, a kada ona i
otac svog sina stave pred zid i zatraže od njega da im prizna o čemu se radi,
on će tvrditi da ništa od toga nije istinito i da ga je nastavnica uzela na zub
i da na njemu vježba svoj autoritet. Stvari će se potom početi razvijati u
posve nepredviđenom smjeru i pretvorit će se u latentni sukob između nastavnice
i učenika. U posebno neugodnoj situaciji bit će Luceovi roditelji koji ni sami
nisu na čisto kome vjerovati i na čiju stranu stati. Na stranu nastavnice za
koju će se ispostaviti da također skriva neke tajne ili na stranu svog do jučer
savršenog sina za kojeg jednostavno ne mogu ni pomisliti da može izustiti laž.
Naizgled bezazlena situacija izrast će ubrzo u potpunu katastrofu, koja će u
kaos pretvoriti više života, a mladi američki filmaš rodom iz Nigerije Julius
Onah (The Girl is in Trouble i Cloverfield Paradox) snimio je jednu zbilja
kompleksnu i aktualnu priču koja se bavi nekim jako važnim temama.
Snimio je Odah "Luce" po drami
afroameričkog dramatičara J. C. Leeja, kojem također pripadaju velike zasluge
za ovu dramatičnu priču o problematici rase, stereotipa, očekivanja,
privatnosti i temeljnim ljudskim pravima. Vidimo ovdje kako je nekoga lako
ukalupiti i strpati u nekakvu ladicu, bila ona negativna ili pozitivna. U ovom
slučaju Luce je jedan od onih koji su stereotipizirani na način da je on
doveden gotovo do statusa mladog Obame, crnca kojeg su svi voljeli obožavati i
čija je biografija gotovo bez mrlje. Sama pomisao da bi takav mladi crnac
primjera, kojeg svi nastavnici ističu kao primjer svim ostalim mladim
pripadnicima crnačke zajednice, mogao biti radikaliziran, nikome ne pada na
pamet. Isto kao što nikome ne pada na pamet da bi esej iz perspektive
radikalnog teoretičara mogla biti najobičnija provokacija, kojom se ovaj mladić
možda i podsvjesno želi riješiti stigme wunderkinda kojeg svi vole.
Majstorski je ova priča izvedena tako da do
samog kraja nismo na čisto je li Luce doista svetac na kojeg se okomila
iskompleksirana i zločesta nastavnica ili je on doista monstrum skriven fasadom
savršenog mladića. Ili je istina možda negdje na pola puta? Cijeli ovaj
naizgled benigni slučaj gotovo će dovesti i do raspada Luceove obitelji jer
njegovi roditelji počet će preispitivati svoje postupke, sukobljavati se i oko
razloga zašto su uopće posvojili dječaka iz Afrike. Svi će se ovdje sve dublje
zaplitati u tajne i laži, u jednom trenutku činit će se da je situacija ovakva,
već u drugom da je posve drukčija, a glavno pitanje kojim se bave Lee i Onah
ipak je ono prihvaćenosti. I to posebno prihvaćenosti članova crnačke zajednice
u Americi od strane bijelaca koji i dalje drže praktički sve pozicije moći u društvu
i ondje mogu proći tek oni crnci koji se ponašaju po pravilima koje su za sve
skrojili bijelci.
Problematizira se ovdje i situacija da ljudi
moraju biti savršeni kako bi bili uspješni i prihvaćeni i koliko su mnogi koji
se na taj način predstavljaju ili doimaju zapravo takvi ili je to tek brižno
uzgajana fasada? Zašto je u Americi posve u redu biti radikalizirani bijelac i
nikome se neće dogoditi praktički ništa ukoliko je bijeli ekstremist, dok je
takva vrsta politiziranosti i razmišljanja kod drugih rasa tabuizirana. Može se
na "Luce" gledati i kao na finu, komplesnu, izvanredno promišljenu
društvenu kritiku i iako se nama koji možda i nemamo previše poveznica s tim
svijetom naizgled nevidljivih, ali i dalje osjetnih rasnih podjela ipak nešto
teže identificirati, izvanredno nas Lee i Onah uvlače u poziciju ovih likova.
Kako se uopće nositi s tom pozicijom idoliziranog člana zajednice, role-modela,
uloge koju ovaj mladić nije ni tražio, no uloga je to koju je on svjesno
prihvatio, između ostalog jer je svjestan da na taj način u nekim situacijama
može proći i nekažnjeno. Ističe se "Luce" i sjajnim glumačkim
izvedbama cijelog ansambla, a defitinivno je ovo jedan od onih filmova koji
tjeraju na promišljanje i koji dugo ostaju negdje u gledatelju.
Primjedbe
Objavi komentar