Ljeto 1977. godine u povijesti New Yorka
ostalo je upamćeno ne samo kao jedno od najtoplijih i najsuših ljeta u
povijesti, već je to i ljeto koje se u pop - kulturi naziva "Summer of
Sam" ili "Ljeto kad je ubijao Sam". Taj Sam koji je privatizirao
to ljeto ubijanjem bio je serijski ubojica David Berkowitz iliti Son of Sam,
manijak koji je u razdoblju od godine dana terorizirao Njujorčane i naizgled
nasumično ubijao ljude. Od ljeta 1976. do ljeta 1977. godine ovaj je poremećeni
majmun (ispričavam se majmunima na ovoj ružnoj usporedbi) poubijao šest ljudi,
još sedam ih je ranio, a cijelo vrijeme on je slao pisma novinama u kojima se
sprdao iz policije koja ga nikako nike mogla uloviti. Nakon što je konačno
uhvaćen, pravdao se da ga je na ubojstva navodio pas njegovog susjeda Sama
kojeg je opsjeo đavao, no kasnije se ispostavilo da je sve to bila samo
izmišljotina i glupost u koju su svi željni senzacija s odupevljenjem povjerovali.
Ljetom kad je ubijao Sam pozabavio se prije
dvadesetak godina poznati njujorški autor Spike Lee, a ljeto 1977. godine samo
je kulisa za događanja u ovoj misterioznoj psihološkoj drami / trileru. Nesnosno je
vruće ljeto, a New York je valjda najnesigurniji i najprljaviji grad na
svijetu. Posebno se to odnosi na dijelove grada kao što je Bronx, a u jednom od
stanova u južnom Bronxu od cijelog svijeta je odsječena očito psihološki
potpuno rastrojena brineta po imenu June (Naomi Watts). Uskoro nam postaje
jasno da ova žena uopće i ne izlazi iz stana koji se pretvorio u potpuni ćumez,
zatrpan je knjigama, vrećama za smećem, čikovima, praznim bocama, a June ne
radi ništa osim što po cijele dane sluša radio s kojeg uglavnom dolaze loše
vijesti. Sve je u znaku serije ubojstava i strah se može osjetiti u zraku, a
nakon nekog vremena shvaćamo kako je June nekoć bila poznata književnica i
važna kontra - kulturna figura za vrijeme antiratnih prosvjeda koncem šezdesetih.
U ovih desetak godina nešto se s ovom ženom
vrlo ružnog moralo dogoditi da se zabarikadirala u stan i ne usudi se izaći ni
po cigarete, već joj sve to dostavljaju iz obližnjeg dućančića. Iako je već
odavno pokupila predujam za sljedeću knjigu, ona na tom planu uopće ne
napreduje, već samo čeka kada će se nešto dogoditi. Kako će vrijeme prolaziti
polako ćemo saznavati koja je to trauma zbog koje je June potpuno skrenula i
ima svojevrsnu maniju proganjanja pošto stalno misli da će joj se nešto
dogoditi, a nemirna situacija na ulicama samo tome doprinosi. Uspio je mladi
nezavisni američki autor Alistair Banks Griffin, koji uz režiju potpisuje i
scenarij, snimiti solidan i prilično nelagodan psihološki triler koji se cijelo
vrijeme odvija u istom interijeru, odnosno u stanu koji nastanjuje June.
Djeluje sve to dosta klaustrofobično, Naomi Watts je standardno upečatljiva i
bez obzira što "The Wolf Hour" i nema bogzna kakve kritike i ocjene,
nije baš to toliko loše.
Primjedbe
Objavi komentar