Nakon što je još kao mladić sudjelovao u
snimanju dokumentarca o engleskom građanskom ratu, koji su sredinom 17.
stoljeća vodili parlamentarci i rojalisti, sve bolji britanski filmaš Ben
Wheatley, iznenadio se kad je saznao da su u to vrijeme u Engleskoj bile
popularne halucinogene droge. Nisu to bili sintetički tripovi poput LSD-a koji
su popularni danas, već je tadašnje stanovništvo jako dobro poznavalo svojstva
gljiva, koje su rasle na poljima i livadama Engleske. Došao je čovjek do
saznanja kako su njegovi sunarodnjaci prije gotovo četiri stotine godina jako
dobro znali kakva svojstva imaju pojedine gljive i da su ih obilato koristili.
Godinama su Wheatley i njegova supruga Amy Jump, inače stalna mu scenaristička
suradnica s kojom je radio na svakom filmu, pokušavali naći producente za
financiranje filma o engleskom građanskom ratu i "ludim gljivama", da
bi konačno uspjeli osigurati 300 tisuća funti i u 12 dana na livadi udaljenoj
četrdesetak kilometara od Londona snimili su film.
I "Polje u Engleskoj"
definitivno je jedan od neobičnijh filmova koji su se posljednjih godina mogli
pogledati i najbolje bi ga bilo opisati kao psihodelični trip u magiju i
potpuno ludilo. Kako su imali skromna sredstva, priču su Jump i Wheatley sveli
na samo nekoliko likova, od kojih prvog od njih, alkemičarevog asistenta
Whiteheada (Reece Shearsmith) upoznahemo tijekom bitke. Njega spašava vojnik po
imenu Cutler (Ryan Pope), a njih dvojica ubrzo susreću još dva dezertera,
Jacoba (Peter Ferdinando) i Frienda (Richard Glover). Zaputit će se svi oni
preko polja prema pivnici, no umjesto u pivnici Cutler će ih odvesti do polja s
pečurkama, koje će svi zajedno blagovati. I potpuni show može početi jer uskoro
će na nevjerojatan način pronaći još jednog alkemičara, Irca O'Neilla (Michael
Smiley), koji će ubrzo preuzeti zapovjedništvo nad cijelim društvom, a svi oni će
krenuti u potragu za zlatom zakopanim negdje u livadi.
Ovo je definitivno jedan od onih filmova koji
svatko može protumačiti na svoj način, povijesni psihološki triler koji je vrlo
brzo stekao kultni status. Wheatley je u "A Field in England" odlučio
kombinirati neke okultističke, psihodelične elemente koji baš i nisu svojstveni
takvim "period-dramama", a osim što je snimljen u crno-bijeloj
tehnici, Wheatley je i s njim potvrdio da je iznimno originalan i zanimljiv
filmaš. Osim što svi likovi u fllmu izgledaju kao izgubljena braća Baldricka iz
"Crne guje", Wheatley je izveo teško spojiv međužanrovski
eksperiment, nadrealističku, avangardnu psihodeličnu noćnu moru koja vizualno
djeluje zapanjujuće.
Pojavila su se poslije razna tumačenja filma i brojne
teorije što su Wheatley i Jump zapravo htjeli reći. Od toga da je cijela
situacija u kojoj će se ovo živopisno društvo naći zapravo alegorija na
čistilište, a da je O'Neill sama inkarnacija Nečastivog. Druga je teorija da je
situacija u kojoj će se oni naći alegorija na građanski rat i potpuno
shizofrenu i nenormalnu situaciju u kojoj jedan susjed ratuje protiv drugoga.
Što god od toga bilo, zapravo i nije bitno jer "A Field in England" u
svakom slučaju je jedan od onih filmova koje je teško opisati.
Primjedbe
Objavi komentar