Gledajući filmove čija se radnja zbiva za
vrijeme američkog građanskog rata ili nekog drugog rata koji se odvijao tijekom
19. stoljeća, uvijek me je najviše šokirao taj suludi način ratovanja. Dok iz
današnje perspektive ništa pametnije nije bilo ni rovovsko ratovanje tipično za
Prvi svjetski rat tijekom kojeg je jednog dana ekipa iz jednog jurišala na
drugi rov, a ovi su ih kosili mitraljezima poput muha da bi isto to već
sljedećeg dana izveli drugi, još luđe mi djeluju ratne taktike koje imamo
prilike vidjeti i u povijesnoj ratnoj drami Edwarda Zwicka. Način ratovanja u
kojem jedna vojska stoji s jedne strane livade, a druga lagano korača prema
njima dok ovi pucaju možda mi je još luđi i strašniji, no tako je to valjda
moralo biti i tako su to osmisli ti veleumni stratezi s West Pointa, obično
bogati aristokrati iz uglednih obitelji kojima je zapravo bilo svejedno koliko
će njihovih vojnika izginuti.
Da ipak i nisu svi baš bili takvi vidjet ćemo
i u ovom poznatom filmu koji je osvojio tri Oscara i za koji je Kevin Jarre
scenarij napisao prema stvarnim događajima i pismima mladog pukovnika vojske
Unije odnosno sjevera, Roberta Goulda Shawa. Ovaj časnik odrastao je u uglednoj
abolicionističkoj obitelji iz Bostona, a ostao je on upamćen kao prvi
zapovjednik divizije koja se sastojala isključivo od crnaca. Tako i u
"Ratu za slavu", kako je "Glory", ako se dobro sjećam, bio
preveden u nas, pratimo Shawove napore da od odbjeglih robova i uglavnom
nepismenih crnaca stvori kvalitetnu regimentu. Naravno da to nije išlo nimalo
lako jer iako su se sjevernjaci nominalno borili za oslobođenje crnaca i
ukidanje ropstva, jasno da su gotovo svi i u vojsci Unije na crne vojnike
gledali kao na manje vrijedne i nesposobnije od bijelaca. Svi danas dobro znamo
da su te jadne crnce koji su se priključili ratu na strani Sjevera isti ti
bijelci koji su im dali puške i poslali u prve redove kao topovsko meso fino
naguzili i da su na stvarnu ravnopravnost morali čekati još više od stoljeća,
no svi ovi likovi u ovom filmu na svoj su način vjerovali kako čine nešto
dobro.
I klasični je to ratni spektakl o junaštvu, idealima, borbi za pravdu
kakvi su u Hollywoodu oduvijek bili iznimno popularni i film je to u kojem je Zwick okupio i
zbilja impresivnu glumačku ekipu. Predvodi je tada mlada nada Matthew Broderick
kao Shaw u ulozi koja me pomalo podsjetila na onu koju je koju godinu ranije
Charlie Sheen ostvario u kultnom "Platoonu" Olivera Stonea. Obojicu
njih na početku upoznajemo kao mlade idealiste, pomalo naivne i iznimno poštene
ljude koji su uvjereni da se bore za pravu stvar i dobro, no s vremenom će i
jedan i drugi shvatiti da je rat posve nešto drukčije od onoga što su
zamišljali. Tu su i Denzel Washington, koji je za ulogu buntovnog vojnika Tripa
nagrađen Oscarom za najbolju sporednu ulogu (druga dva Oscara film je osvojio
za fotografiju i zvuk), Morgan Freeman i Cary Elwes. Ne može se poreći da je
"Glory" film sa snažnom i moćnom porukom, no to mu srećom ne oduzima
ništa ni na uzbudljivosti, zanimljivosti i uvjerljivosti.
Primjedbe
Objavi komentar