Shia LaBeouf jedan je od onih glumaca koji su
se proslavili još kao klinci, a često smo znali vidjeti koliko teška zna biti
ta tranzicija iz dječjeg u odraslog glumca. Najbolji primjer je svakako nešto
stariji Macaulay Culkin, koji se proslavio kao klinac ulogama u filmovima kao
što su "Sam u kući", a kasnije se potpuno izgubio. Izgledalo je da bi
tim putem mogao krenuti i LaBeouf čija je tranzicija iz dječaka preko
tinejdžera u mladog glumca čak i krenula obećavajuće, no u jednom trenutku i on
se počeo gubiti u potpunim generičkim bezvezarijama poput
"Transformersa" i sličnih idiotarija. No, u jednom trenutku LaBeouf
se potpuno odlučio povući iz Hollywooda i graditi karijeru na posve drukčiji
način, ulogama u nezavisnim, ozbiljnijim filmovima u kojima bi mogao pokazati
svoj talent pošto mu je očito dozlogrdilo skakanje ispred zelenog platna na što
se poslije specijalnim efektima nadoštukava sadržaj.
Upravo u takvoj situaciji potpunog beznađa,
nezadovoljstva, izgaranja i besmisla upoznajemo i glavnog junaka "Honey
Boya", filma koji je po detaljima iz vlastitog života napisao LaBeouf, a
režirala ga je dugometražna izraelska debitantica Alma Har'el. LaBeoufa kao
22-godišnjaka utjelovio je još jedan sve bolji mladi glumac Lucas Hedges
(Manchester by the Sea, Boy Erased, Ben is Back, Waves), koji završava na
rehabilitaciji nakon što je pijan i drogiran izazvao prometnu nesreću.
Liječnica mu ondje dijagnosticira PTSP koji je navukao baveći se glumom još
otkako je imao desetak godina, a potom slijede povratci u prošlost i
djetinjstvo i polako shvaćamo što je to dovelo do toga.
Otis (Noah Jupe) je 12-godišnjak koji gradi
karijeru djeteta - glumca, a živi on sa starim (sam Shia utjelovio je svog
ćaću), liječenim alkoholičarem i narkomanom, koji je neko vrijeme čak i bio u
zatvoru zbog dilanja. Tip je to s ozbiljnim problemima i poremećajima, koji sam
ne može i ne želi ništa raditi i preživljava upravo zahvaljujući glumačkim
angažmanima svog sina. I tišće on malog preko svih granica, tjera ga na sve
najbezveznije i najbesmislenije uloge bez obzira što i mlađahni Otis shvaća da
sve to nema smisla. I stari se prema njemu ponaša ne samo prezaštitnički, već
svojim destruktivnim ponašanjem i postupcima uništava sve oko sebe. S druge
strane, mladi Otis traži nježnost, mir i nekoga na koga bi se mogao osloniti,
no sa starim stalno problemi i stresne situacije i vuče ga otac konstantno
prema dolje i uvlači u svoje kaose.
Kako bi se mogao vratiti na pravi put,
22-godišnji Otis morat će se kao 12-godišnjak pomiriti s ocem i oprostiti mu za
sve užase koje mu je priuštio i koji su ga oblikovali i stvorili od njega
nesretnog i oštećenog mladića. Mora se LaBeoufu odati priznanje za hrabrost što
se odlučio na ovakav način odlučio pozabaviti i demonima iz vlastite prošlosti,
a bio je "Medeni dečko" podjednako poetičan, emotivan i iskren,
koliko sirov, bolan i pomalo katarzičan. Premijeru je ovaj film imao na
festivalu u Sundanceu, gdje je dobio i posebnu nagradu žirija, a u izboru za
nezavisni film godine (Independent Spirit Awards) imao je čak četiri
nominacije.
Primjedbe
Objavi komentar