IN MY ROOM (2018,NJE) - 6,5/10



Armin (Hans Löw) je snimatelj na njemačkoj televiziji koji je podjednako loš na svom poslu i disfunkcionalan i nesređen na privatnom planu. Iako je to tip od cca 35, možda i 40 godina, živi on klasični studentski život od danas do sutra, vječno je bez prebijene pare i stalno radi probleme i sebi i drugima. Jedan je to od onih likova koji se nikako ne mogu dovesti u red, dosadno mu je u životu i ni u čemu ne vidi smisao, a nakon posjete svojoj podjednako disfunkcionalnoj obitelji, naći će se u situaciji da je ostao jedini čovjek na svijetu. Jednog se jutra on probudio, svi drugi ljudi su nestali s lica zemlje, a sve je na ulicama sela i gradova ostavljeno na način kao da je netko samo izbrisao sve one koji su se u tom trenutku zatekli ili u autu negdje na cesti ili bilo gdje drugdje. Ovaj urbani gradski tip sada će ostati sam i nakon početne zbunjenosti i šoka, morat će se početi prilagođavati na nove okolnosti i živjeti u skladu s prirodom.

Morat će raditi sve ono što nikada prije nije radio u životu, baviti se poljodjelstvom i stočarstvom kako bi preživjeo, a nakon mjeseci i mjeseci, možda i godina lutanja, ipak će shvatiti da nije posve sam. Bio je "In My Room" jedan od onih krajnje čudnih, pomalo filozofskih, egzistencijalističkih filmova nakon kojeg svatko slobodno može donijeti zaključak o onome što je pjesnik (u ovom slučaju scenarist i redatelj Ulrich Köhler) htio reći. Žanrovski bi se ovaj film možda najbolje mogao opisati kao neki miks bizarne minimalističke distopijske fantazije i drame odnosno karakterne studije i istraživanja na koji način i koliko će se netko promijeniti kada se nađe u ekstremnim okolnostima. I hoće li se uopće promijeniti ili će na nekoj osnovnoj razini ostati isti i ispostavit će se da ipak nije problem u svijetu oko njega, već je glavni probleme u njemu samome. Najbolje je nekako "In My Room" promatrati na nekoj alegorijskoj, simboličkoj razini, a bez obzira što je ovaj film izrazito sporog tempa i ritma, ne bi ga trebalo ni samo tako odbaciti i preskočiti. Premijerno je ovaj film prikazan u sekciji Drukčiji pogled festivala u Cannesu, a njemačka filmska kritika čak ga je nominirala i za najbolji domaći film godine. 

Primjedbe