Priča o kralju Arturu i njegovim vitezovima
okruglog stola vjerojatno je jedna od najpoznatijih legendi zapadne kulture pa
i danas se svako malo snimaju filmovi o legendarnom kralju s britanskog otoka.
Svakih nekoliko godina netko ponovno dođe na ideju snimanja još jednog bezbroj
puta viđenog filma u kojem nažalost više i ne može biti ništa novo pa se to
obično pretvori u potpunu bedastoću (kao recimo relativno friški "Kralj
Arthur" Guya Ritchiea), a ne treba sumnjati da ćemo neke nove pokušaje
imati i u skoroj budućnosti. Kad je u pitanju kralj Artur, ja se tu nekako
najviše volim držati legendarnog Boormanovog "Excalibura" ili
standardno vrhunske zajebancije montipajtonovaca, a posve netipičan pogled na
poznatu priču ponudio je i poznati francuski avangardni filmaš Robert Bresson.
Ovaj autor, kojeg je Godard nazvao
Dostojevskim francuskog filma, oduvijek je bio poznat po minimalističkom,
gotovo pa asketskom pristupu te njegov "Lancelot od jezera" zapravo i
nema nikakve veze s većinom ostalih filmova o ovim legendarnim likovima.
Legenda o kralju Arturu Bressonu je poslužila da ponudi svoj nimalo glamurozan
i junački pogled na srednji vijek u kojem su, kad se maknu svo to junaštvo i
slava, ostali tek krv i iznutrice. Iako u karijeri koja se protegnula na punih
pola stoljeća Bresson i nije snimio puno filmova (tek 16), ipak je njegova
najkreativnija faza bila tijekom 50-ih i 60-ih godina. Kako je bio stariji,
tako je sve više odstupao od nekih klasičnih filmskih kanona i još je i više
eksperimentirao, a često je za uloge u svojim filmovima angažirao amatere bez
ikakvog glumačkog iskustva kojima bi ta uloga često bila i jedina u životu.
Takav je slučaj i s njegovim "Lancelotom", a kako bi dodatno unio
destrukciju u ovu poznatu priču, svojim je glumcima naložio da glume bez
ikakvih emocija i gotovo ih je lišio bilo kakve ljudskosti.
Isto tako, nema ovdje ni dvorca Camelota, već
se kralj Artur i njegova ekipa nalaze u nastambi koja više izgleda na nekakvu
štalu, nego na kraljevski dvorac, dok Arturovi vitezovi nisu nikakvi junaci,
već krovožedni pokvarenjaci i pohlepni sadisti, koji se baš i nisu proslavili u
potrazi za svetim gralom. Od stotinu vitezova, tek 30 njih se vratilo živo iz
potrage, a među njima je i Lancelot, ljubavnik Arturove žene i kraljice
Guinevre. Situacija će se dodatno zakomplicirati kada kralj sazna za vezu
između svoje žene i najboljeg prijatelja, a djeluje sve ovo bitno drukčije u
odnosu na poznate raskošne priče o slavnim mačevoacima. Iako Bressonov
"Lancelot" nikada nije postigao neki značajniji komercijalni uspjeh,
a Francuz se ionako time nikada nije zamarao, slavni austrijski redatelj
Michael Haneke upravo je ovaj film svrstao na drugo mjesto najdražih mu filmova
koje je ikada gledao. Ovaj puta se baš i ne mogu složiti s gospodinom Hanekeom,
no definitivno Bressonov minimalistički film o opće poznatoj temi u sebi skriva
pregršt simbolike, mistike i metafora.
Primjedbe
Objavi komentar