LUCY IN THE SKY (2019,SAD) - 5/10

Pokazala se ova SF drama kao jedan od onih nevjerojatno pretencioznih filmova bez ikakvog pokrića i film u kojem netko jako, jako ambiciozan zagrize puno veći zalogaj nego što to može zagristi. Taj netko koji je polomio zube na ovom dozlaboga dosadnom i sporom filmu zove se Noah Hawley i nije to neki mladi talentirani autor koji se pri redateljskom debiju malo previše zaigrao, već je ovaj tip imao dobro preko 50 godina kad se dohvatio ovog zadatka. Bavio se Hawley ranije u životu pisanjem, pa je krenuo pisati scenarije, pomalo i producirati, pa je malo počeo režirati i to poneku epizodu serija poput "Legion" ili "Fargo". No, velika razlika u režiji serije ili filma je što u pravilu netko (producent ili showrunner) odmah u startu zacrta kako određena serija vizualno, stilski i režijski mora izgledati i svi ti televizijski štanceri toga se moraju držati. No, gospodin Hawley očito je nakon režiranja tri epizode serije umislio da je novi Terrence Malick i snimio prilično kaotičan i nesuvisao film kojeg nije mogla spasiti ni iznimno dobra glumačka postava.

Tako ovdje malo imamo okomitu pa malo vodoravnu sliku, a onda potpuno izduženu pa onda opet ispočetka. Stilski to djeluje potpuno prepisano od Malicka, sa slikama koje se često vrte dok u pozadini imamo naraciju glavne junakinje odnosno astronautice Lucy (Natalie Portman u još jednoj ulozi u kojoj se može preglumljavati do mile volje, pričati s teškim južnjačkim naglaskom i u kojoj je gotovo uspjela biti još iritantnija nego u ulozi Jackie Kennedy Onasis). I traje to, traje u nedogled, priča se razvija tako sporo i dosadno da je prestižu puževi, i to ne golaći, već i oni s kućicom na leđima. Što je najtužnije od svega, priča osmišljena prema stvarnoj priči američke astronautice Lise Nowak nudila je nevjerojatan potencijal, no želja za izdrkavanjem i preseravanjem sve je to potpuno uništila i iskasapila.

Nije mi do kraja ostalo jasno je li ovo trebala biti karakterna studija / psihološka drama o ženi koja se upravo vratila sa svemirske misije i više se ne može prilagoditi na život među jadnicima koji nisu skakutali po svemiru ili je to trebao biti romantični krimić. Ovako je ispalo nešto između i iz jednog se ničim izazvano pretvorilo u drugo, no dobro, možda sam ja samo ljut jer me iživciraju takve drkarije. Lucy se upravo vratila iz svemira, a već se ona sprema za novu misiju jer jednom kad je kročila u svemir, više ništa za nju ne predstavlja izazov. I tako se ova žena koja je uvijek u svemu težila biti prva i najbolja sprema i sprema, no paralelno s tim upast će u nekakvu egzistencijalnu krizu i ova udana astronautica spetljat će se s kolegom koji je također bio u svemiru. I ne samo da će se spetljati, već će Lucy postati potpuno opsjednuta kolegom astronautom te će na kocku staviti sve ono što je cijeli život gradila i radila.

Što je najbolje od svega, da je ovaj film snimljen u nekom klasičnom naracijskom stilu, možda bi sve ovo imalo i puno više smisla i možda bi zaslužio i neku prolazniju ocjenu, no ovako mi je to djelovalo užasno iritantno da sam "Lucy in the Sky" krajnjim naporima uspio pogledati do kraja. Ponavljam, stvarno šteta što je potencijalno dobra priča upropaštena na takav način, a uz spomenutu Portman pojavljuju se ovdje i Jon Hamm, Zazie Betz, Dan Stevens, Nick Offerman i veteranka Ellen Burstyn. Premijerno je ovaj film prikazan na festivalu u Torontu, a već po datumu premijere (11. rujan) moglo se naslutiti da bi ovo moglo biti na rubu katastrofe. 

IMDB LINK