Postoji u narodu jedna od onih drevnih izreka
"Puno babica, kilavo dijete", no ta se mudrost nikako ne može
primijeniti za ovu španjolsku povijesnu dramu koju su združenim snagama
režirale čak tri osobe. Baskijskom trojcu Aitor Arregi, Jon Garano i Jose Mari
Goendia, koji su kao scenarističko - redateljski tandem i ranije napisali i(li)
režirali nekoliko filmova (recimo još jedna povijesna drama "Handia"),
kao scenarist se priključio i iskusni Luiso Berdejo (REC, El guardian
invisible). Ova grupica ljudi donosi nam potpuno nevjerojatnu, šokantnu, ali
istinitu priču koja nas na samom početku vodi u razdoblje početka španjolskog građanskog rata i ljeta 1936. godine.
Higinio (genijalni Antonio de la Torre) i Rosa (Belen Cuesta) friško je
vjenčani mladi par koji je mirno živio u gradiću u unutrašnjosti Andaluzije.
Higinio je krojač i gradski vijećnik koji je bio na strani republikanaca
odnosno cijelog tog krhkog saveza koji je pobijedio na parlamentarnim izborima.
I kad je taj krhki i nehomogeni savez osvojio
vlast, i u Higiniovom selu krenuli su se oni obračunavati s veleposjednicima i
svećenstvom, koje je godinama tlačilo siromašan narod. Iako Higinio nije bio
među onima koji su bili za egzekuciju neistomišljenika, svejedno je završio na
crnoj listi, a kada je general Franco izveo državni udar i njegova fašistička
vojska je preko Afrike stigla u Španjolsku, prva je na redu bila baš
Andaluzija. Krenule su osvete i svi oni koji su imali kakve veze s republikancima
završili su na listi na odstrijel, a pravi trenutak za bijeg skriven u svojoj
kući čeka i Higinio. No, taj trenutak nikako da dođe jer njegov susjed Gonzalo
upravo Higinija krivi za smrt svog brata i uvjeren je da se on skriva negdje u
blizini.
I nije u krivu jer se Higinio sklonio u maleni
bunker koji je ranije izgradio u kući u kojoj živi, vjerojatno
pretpostavljajući da bi moglo doći do belaja. Taj bunkerčić iza jednog ormarića
tama je toliko velik da Higinio unutra može leći, a mjesto za koje je mislio da
će mu poslužiti kao skrovište na dan, dva dok se situacija ne smiri, moglo bi
postati njegov dom i na nešto dulje vrijeme no što je očekivao. I ne bi imalo
puno smisla otkrivati kako će se dalje rasplitati radnja ove zaista šokantne,
potresne i emotivne priče o užasavajućoj sudbini jedne obitelji. I možda ovo
dvoje ljudi prikazanih u "La trinchera infinita" i nisu u stvarnosti
postojali, no identične sudbine kao Higinio i Rosa doživjeli su mnogi. I premda
je Higinio bio republikanac, ignorirajući sve opće užase rata kakve obično imamo
priliku pratiti u sličnim filmovima, već se scenarističko - redateljski kvartet
usredotočio samo na patnju jedne obitelji koja se produžila puno puno više od
onoga što su mogli i zamisliti.
Imala je ova klaustrofobična drama, kojoj nimalo ne šteti ni trajanje od
gotovo dva i pol sata, deset nominacija u izboru za španjolski film godine. Na
najprestižnijem i najvažnijem španjolskom festivalu, u San Sebastianu, osvojio
je "The Endless Trench" čak sedam nagrada, među njima i nagrade za
najbolju režiju i scenarij, kao i nagradu za najbolji baskijski film. Iako sam
se u jednom trenutku počeo pribojavati da bi s obzirom na trajanje filma koji
se gotovo cijeli odvija u jednom interijeru moglo to postati zamorno i naporno,
to se ni izbliza nije dogodilo. Uspio je redateljski trojac gotovo punih 150
minuta držati pažnju ovom potresnom pričom o tragičnim sudbinama, besmislu
rata, kao i razornim posljedicama koje on nosi ne samo na cijelo društvo već i
na pojedince. Velike zasluge za nevjerojatnu uvjerljivost i dirljivost cijele
priče svakako pripadaju i vodećem glumačkom dvojcu, a De la Torre (Vlast,
Dvanaestogodišnja noć, Bijes strpljivog čovjeka) je još jednom potvrdio kako je
trenutačno jedan od najboljih europskih glumaca.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar