Meksiko možda i nije prva asocijacija kada
pomislimo na bogatu, zanimljivu i intenzivnu subkulturnu scenu, no tamošnji
filmaš Hari (Carlos) Sama u ovoj stiliziranoj poluautobiografskoj drami
upoznaje na s underground pokretom Mexico Cityja sredinom osamdesetih.
Vjerojatno baš iz razloga što Mexico City tog doba definitivno nije bio Berlin,
koji je osamdesetih bio europsko sjedište za mlade kreativce koji su se
pokušavali izražavati na neki novi, moderni način, njegov film se tako i
naziva, no vidjet ćemo da je i tamošnja underground scena bila itekako
zanimljiva. Ta nova scena punka, bunta, anarhizma, neoromantizma, kontrakulture
i sveg ostalog što se obično veže uz mlade koji se žele izraziti na potpuno
drukčiji način od generacije prije njih, privući će i 17-godišnjeg Carlosa
(Xabiani Ponce de Leon), znatiželjnog mladića koji je odrastao bez oca, a kakav
takav očinski autoritet za njega je bio ujak kojeg je utjelovio sam Sama.
Već u uvodnoj stiliziranoj sceni snimljenoj u
slow-motionu imamo masovnu tučnjavu Carlosove ekipe i rivala iz druge škole, no
već tada nam je potpuno jasno da se ovaj senzibilni mladić nikako ne uklapa u
to okruženje. I bez obzira što se pokušava uklopiti u masu, to jednostavno ne
ide, a potpuno nova vrata percepcije za njega će se otvoriti kada ga jedne
večeri starija sestra njegovog najboljeg prijatelja (u koju je on, naravno,
potajno zaljubljen) uvede u noćni klub. Kad vidi tamo ekipu s irokezama,
gotičare u lateksu, punkere, narkomane, umjetnike i svu tu šaroliku ekipu koja
se ondje druži uz obilje alkohola, droga i slobodnog seksa, njegov će život
biti predestiniran. Od tog trenutka Carlos će shvatiti da je to društvo kojem
želi pripadati i da su ti naizgled slobodoumni i buntovni mladi (ali i nešto
stariji) ljudi kao stvoreni za njega, a ubrzo će on potpasti pod potpuni
utjecaj nešto starijeg kvaziumjetnika i neformalnog vođe cijelog ovog
živopisnog društvanca.
I cijelo to društvo Carlosa će primiti
raširenih ljudi, vrlo brzo on će se priključiti njihovim seksualnim eskapadama,
performansima, protestima i provokacijama kojima prkose starom društvu. Iako je
Carlos mladić kojeg privlače žene, kako bi se prilagodio tom čudnovatom
društvu, pristat će on i na razna gay eksperimentiranja, samo kako bi bio
prihvaćen u tom klanu u kojem su muškost i maskulinitet na najmanjoj cijeni.
Tako ćemo u jednoj sceni vidjeti ovu ekipu kako prosvjeduje protiv SP-a u
nogometu koje se taman 1986. održava u Meksiku jer smatraju da je nogomet
zapravo najveći katalizator homofobije. No, nakon nekog vremena Carlos kao da
će početi shvaćati da je i ovo društvo kojem se mora prilagođavati i skrivati
pravog sebe kako bi se uklopio, a usput će zaboraviti i zapustiti ne samo svoju
obitelj, već i prijatelje i školu jer će mu jedini smisao života postati
uklopiti se u taj novi, uzbudljivi svijet koji tek otkriva.
Bila je ovo jedna od onih posve netipičnih
coming-of-age priča o odrastanju i sazrijevanju, a s obzirom da je društvo koje
ćemo ovdje upoznati sve samo ne obično, jasno da po strukturi i po izričaju
"Esto no es Berlin" nije mogao biti običan film. Snimili su ga Sama i
direktor fotografije Alfredo Altamirano u avangardnom, modernističkom stilu,
stilizirano i blještavo, a tu je i soundtrack koji se savršeno uklapa u to
vremensko razdoblje. Uspio je Sama i jako dobro cijelu ovu priču smjestiti u
društveno - politički kontekst vremena i nije ovo sama priča o buntovnim
klincima koji bi htjeli porušiti sve što su stvarale generacije prije njih i
stvoriti neki vrli, novi svijet.
Generacijski jaz između mladih koji žele
uživati u životu i raditi ono što žele i njihovih roditelja koji se još dobro
sjećaju ne tako davnih vremena policijskih satova, brutalnog obračunavanja s
prosvjednicima i onima koji se bune protiv režima te je ponašanje njihove djece
za njih nepojmljivo, također se izvrsno mogu osjetiti. Kako je vrijeme radnje
sredina osamdesetih, tako je i jedan od faktora koji barem u podsvijesti utječe
na sve i epidemij AIDS-a, a iako možda "This is Not Berlin" i nema
neku čvrstu naraciju i puno više je Sama posvetio formi, a ne samom sadržaju,
bila je ovo itekako zanimljiva i provokativna drama smještena u zanimljivo
razdoblje i okruženje.
Primjedbe
Objavi komentar