Martin Freeman poznati je britanski glumac
kojeg se površniji pratitelji filma ponajviše sjećaju kao Bilba Bagginsa u
trilogiji "Hobit" Petera Jacksona, no nanizao je on u karijeri koja
traje od sredine devedesetih još niz zanimljivih uloga. Od Tima Canterburyja u
originalnom britanskom "The Officeu". Dr. Watsona u
"Sherlocku", Lestera Nygaarda u "Fargu" kad su u pitanju
serije ili Artura Denta u "Vodiču kroz galaksiju za autostopere",
Evereta K. Rossa u Marvelovim superjunačkim filmovima, a bio je on i dio ekipe
u kultnim komedijama Edgara Wrighta kao što su "Shawn of the Dead",
"Hot Fuzz" ili "The World's End". Udružio je ovdje Freeman
snage s poznatim britanskim komičarem i piscem Chrisom Addisonom te Simonom
Blackwellom, dvojcem koji je često surađivao s poznatim škotskim satiričarem
Armandom Iannuccijem (The Tick of It, In the Loop, Veep).
Freeman, Addison i Blackwell donose nam sada
humorno - dramsku obiteljsku seriju o roditeljima koji se bakću s odgojem svoje
dvoje malene djece. Seriju je Freeman dobrim dijelom bazirao na vlastitim
iskustvima kao roditelja, a on je Paul, dok je Daisy Haggard njegova partnerica
Ally. Iako je ova desetodijelna serija s epizodama koje traju tridesetak minuta
tehnički komedija, u "Breedersima" pratimo živote para u kasnim
tridesetim ili ranim četrdesetima koji su zaglavili s dvoje male djece i
podjednako djetinjastim roditeljima. Pomalo po uzoru na "Seinfelda" i
ovo bi se moglo opisati kao serija u kojoj se zapravo ništa ne događa, već
pratimo njihove svakodnevne živote i često potpuno trivijalne situacije.
Vjerujem da će se mnogi koji su roditelji u nekim od ovih situacija i prepoznati
i zasigurno će im biti poznate, a iako nije ovo klasični sitcom premda svaka
epizoda može funkcionirati i zasebno, obiluje "Breeders" crnim
humorom i onim što bismo nazvali politička nekorektnost.
Pa tako u jednom trenutku Paul kaže da bi umro
za svoju djecu, ali mali divljaci ga ponekad toliko izluđuju da bi ih ubio.
Shvatit ćemo kako je on tek dok je postao otac uvidio da je pun bijesa, da nema
strpljenja, a za sebe je uvijek mislio da je dobra osoba. Paul i Ally su
zapravo moderni, liberalni samosvjesni i obrazovani ljudi, oboje rade, s tim da
je Allyn posao marketinške stručnjakinje puno bolje plaćeniji i ona je glavna
privređivačica u ovoj obitelji. Svaka epizoda praktički se vrti oko toga kako
oni, najčešće Paul, upadaju u neke nepredviđene, a zapravo posve normalne i
standardne situacije sa svojom djecom. Tako jedne noći njihov sedmogodišnji sin
Luke ne može zaspati jer se boji vatre pošto je tog dana u školi učio o
požarima. U drugoj epizodi moraju na razgovor u školi jer je Luke počeo tući i
štipati drugi djecu, a kad mu stari objasni da se ne smije to raditi, mali će
početi pljuvati po klincima i tako dalje.
Definitivno "Breeders" nije jedna od
onih ispoliranih serija o uvijek nasmijanim i veselim obiteljima, već o
obitelji koja je stalno u nekakvom kaosu, koja se ne zna snaći u pojedinim
situacijama i koja je svjesna kako roditeljstvo nije nešto što se instantno
nauči, već je to cjeloživotna okupacija. Sve te situacije u kojima će se Ally i
češće Paul naći često su potpuno urnebesne, duhovite, a poseban plus ove serije
su životni, iskreni i realni dijalozi često prepuni psovki, cinizma i ironije.
Čitao sam malo komentare na IMDB-u ljudi koji su gledali seriju i posebno su je
dobro ocijenili oni koji su i sami roditelji i koji imaju djecu sličnih godina
kao par u ovoj seriji i koji su se, ako je vjerovati komentari, uspjeli
prepoznati u brojnim situacijama. Siguran sam da "Breeders" neće biti
serija koja će se svidjeti baš svima, no isto tako sam uvjeren da bi ova
cinična, crnohumorna serija mnogima mogla biti pravo iznenađenje. U drugoj, potom i trećoj sezoni putujemo nekoliko godina u budućnost, djeca sada imaju 10 i 13 godina i pred roditeljima su neke drukčije brige i neki drukčiji problemi, no i dalje je to na istoj razini.
Primjedbe
Objavi komentar