CAPONE (2020,SAD) - 6,5/10

Biografska priča o posljednjoj godini života vjerojatno najpoznatijem gangstera svih vremena Ala Caponea ispostavila se kao čudna, nadrealistička i potpuno kaotična psihološka drama koju izvlači tek suludi nastup Toma Hardyja. Svjestan sam da ovaj britanski glumac ima cijelu vojsku svojih fanova i da mnogi svršavaju čim ga vide na sceni, no ovo je jedan od najbizarnijih nastupa koje smo ikad imali priliku gledati. Je li Hardy nevjerojatno dobar i pomaknuo granice glume kao sifilistični Al Capone koji sere u gaće i glođe mrkvu koju su mu podvalili umjesto kubanske cigare ili je urnebesno loš, ridikulozan ili groteskan, neka svatko prosudi sam za sebe, no zbog njegove glume "Capone" je dobio prolaznu ocjenu jer mi je sve ovo izgledalo više kao nekakva bizarna komedija, nego kao stvarna psihološka drama o propasti Lica s ožiljkom.

Hardy ne samo da izgleda kao Frankensteinovo čudovište, već i stalno nešto grglja, kmrči, glasa se gotovo kao Predator i nisam ga mogao ozbiljno shvatiti i cijelo vrijeme sam mislio što se ovo događa? Je li možda duh Nicolasa Cagea opsjeo dobrog starog Toma i je li ovo zaista zamišljeno kao ozbiljan film ili kao parodija tko zna čega jer ovdje zaista malo toga ima smisla. Baš kao što i u glavi Hardyjevog Ala Caponea, 47-godišnjeg gangstera kojem je sifilis kojim se zarazio još kao 15-godišnjak potpuno spržio mozak i potpuno pomaknuo granice između stvarnosti i fantazije, sadašnjosti i prošlosti, vlada potpuni kaos, takva je situacija bila i sa mnom gledajući "Caponea". Cijeli film protječe u njegovim košmarima, tupim pogledima u prazno, povremenim ispuštanjem neartikuliranih zvukova i ako netko očekuje tipičnu gangstersku sagu, bolje neka se pripremi na iznenađenje. I to kakvo iznenađenje!

Nije teško za pretpostaviti da je intencija scenarista i redatelja Josha Tranka, mladca koji se proslavio blockbusterima kao što su "Chronicle" ili "Fantastic Four" bila prikazati tipa od čijeg su se samo spomena nekoć svima tresle gaće, a danas se pretvorio u potpunu karikaturu. Nakon što je izašao iz zatvora, Capone se s obitelji smjestio u vili u Floridi pošto su federalne vlasti procijenile da stari Al više nije nikakva opasnost jer mu je mozak potpuno uništen od neliječenog sifilisa, a na neurosifilis nadovezala se i demencija. No, postoje neki koji misle da Capone sve to glumi pa je i dalje pod nadzorom FBI-ja, a kako je ostao bez prihoda prisiljen je prodavati svoju imovinu. A tu je i deset milijuna dolara za koje je uvjeren da ih je nekad negdje sakrio, no ne samo da se ne može sjetiti gdje, već nikome nije jasno je li se to ikada stvarno dogodilo ili je to samo plod njegove potpuno izobličene mašte.

Kao da halucinacije, paranoja, gubljenje motoričkih funkcija nisu dovoljne, ovu karikaturu od čovjeka kao da počinje proganjati savjest i sve ono što je činio dok je bio mlađi. Sva ta ubojstva, zvijerstva ponovno će mu početi dolaziti u nekakvom suludom stanju za koje je teško razlučiti je li san ili java, a u svoj toj nesuvislosti i kaosu, Capone kao da je pokušao odgonetnuti što je njegov Rosebud jer je očito kako je Tranku glavni uzor pri stvaranju ove priče bio upravo Wellesov "Građanin Kane". No, ovo je Kane koji izgleda kao da je odlučio pomiješati nekoliko kartica tripova i nekoliko kartica Normabela, Praxitena ili Dijazepama, a usput ga je netko provukao po prometnici dok su cestari friško iscrtavali pješačke prijelaze. Bio je zaista ovo nezamislivo čudan film kakav ni približno nisam mogao zamisliti i pretpostavljam da će "Capone" biti film nad kojim će ili Hardyjevi fanovi izdrkavati ili će vam biti teško gledljiv i, baš kao i ja, nećete moći vjerovati onome što vidite. 

IMDB LINK