Elijah Wood jedan je od onih glumaca kojem je
jedna uloga obilježila cijelu karijeru. Kad vidimo Elijaha na ekranu vjerojatno
svi odmah pomislimo evo Frode, a bez obzira što je i prije četrdesete godine
Wood ostvario više od stotinu uloga u filmovima i serijama, uloga Hobita u
"Gospodaru prstenova" Petera Jacksona vječno će ga pratiti. No, kao
što sam istaknuo, Wood gradi karijeru i nakon trilogije po legendarnim
Tolkeinovim romanima, a često ga možemo vidjeti u malim, niskobudžetnim indie
filmovima i u ulogama kojima kao da se što više pokušava distancirati od one
najprepoznatljivije. No, Wood izgleda ne može bez suradnje s Novozelanđanima pa
je nakon Petera Jacksona odlučio utjeloviti i glavnu ulogu u indie crnohumornom
trileru / hororu debitanta Anta Timpsona.
"Come to Daddy" je bio jedan od onih
pomalo i neočekivanih guilty pleasuresa, otkačena, nasilna i potpuno uvrnuta
priča o tipu u srednjim tridesetima, koji je nakon više od 30 godina odlučio
doći u posjet starome ocu. Woodovog lika Norvala (već samo ime gotovo pa doziva
smijeh) upoznat ćemo kao čudaka s lonac frizurom i solo brkovima, koji si je
umislio da je neki kvaziumjetnik, a i dalje živi s mamom te je već uspio
završiti na rehabilitaciji od alkohola. Putuje on kroz nekakvu nedođiju kako bi
stigao do oca koji mu se javio nakon što je njega i majku ostavio prije 30
godina. Stari se preselio u divljinu i živi u nekakvoj kolibi usred šume do
koje se može doći tek hodajući kroz istu tu šumu, nadajući se kako će se
uspjeti emocionalno povezati s ocem koji ga je ostavio te se da naslutiti da je
ta činjenica odigrala bitnu ulogu u Norvalovom psihosocijalnom razvoju.
No, trenutak ponovnog susreta s ocem neće proći
ni približno onako kako je zamišljao jer će se ispostaviti da je njegov stari
primitivni pijanac, koji će ga vrlo brzo početi maltretirati i ponižavati. Vrlo
brzo Norval će shvatiti da od planiranog uspostavljanja odnosa oca i sina neće
biti ništa, no bit će to za njega manji problem jer će se posjet ocu ubrzo
pretvoriti u bolesnu noćnu moru. Ovo je jedan od onih filmova prepun
iznenađenja i u kojem ništa nije onako kako izgleda i vrlo brzo će se
"Come to Daddy" pretvoriti u ludu, nasilnu, pulpovsku, uvrnutu, ali i
podjednako urnebesnu kombinaciju trilera i horora.
Posve je očito da je jedan
od Timpsonovih uzora pri snimanju ove priče bio kultni Peckinpahov "Straw
Dogs" jer i ondje nakon gotovo pa idiličnog uvoda, situacija postane
neočekivano nasilna i tim više šokira gledatelja, no stilski bi se prije moglo
reći da su Timpsonovi uzori braća Coen ili Quentin Tarantino. Sličnu situaciju
kao u "Psima od slame" imamo i ovdje, s tim da je u "Come to
Daddy" priča od samog starta nevjerojatno bizarna s totalnim čudacima od
likova, no zbilja nisam mogao ni pomisliti u što bi se moglo razviti ovo.
Snimio je Timpson zabavan, nepretenciozan, uvrnut film i pokazao da ima i više
nego uvrnut smisao za humor.
Primjedbe
Objavi komentar