Koji Wakamatsu je šezdesetih godina bio pravi
enfant terrible japanskog filma, pravi filmski otpadnik za kojeg bi možda i neprecizno reći da je bio avangardnim i često je snimao filmove čisto da
bi provocirao. Ovaj tip je neko vrijeme čak bio i član japanske kriminalne
organizacije yakuza, neko vrijeme je proveo i u zatvoru, a krajem šezdesetih
snimao je on prvi u Japanu tzv. "pink" filmove, koji su bili zapravo
japanski odgovor na američki eksploatacijski film. Mnogi njegovi filmovi često
nisu prolazili cenzorske komisije, a činjenica da njegove filmove baš i ne
gleda previše ljudi nije ga zamarala pa bi često paralelno snimao filmove za
filmske studije samo kako bi zaradio novac da može potom snimati ono što on
želi.
Kako je izgledao život kružoka ovo čudaka,
mavericka koji je provocirao filmske konzervativce u svojoj zemlji, no zato je
bio podjednako popularan među mlađom i buntovnom publikom, vidjet ćemo u filmu
koji je snimio njegov nekadašnji asistent Kazuya Shiraishi. S obzirom da je
Shiraishi rođen tek 1974. godine jasno da je on Wakamatsuov asistent bio u
kasnijoj fazi njegove karijere, a u posljednje vrijeme se predstavio
zanimljivim noirovskim krimićima kao što su "The Devil's Path" ili
"The Blood of Wolves"". U filmu koji definitivno nije klasična
biografija, već je više posveta jednom zanimljivom filmašu i zanimljivom
vremenu, a čija se radnja zbiva od 1969. do 1972. godine, vidjet ćemo da
ekscentrik poput Wakamatsua (Arata Iura) definitivno nije bio jednostavan tip
za suradnju.
Upravo u razdoblju u kojem se zbiva "Dare
to Stop Us", Wakamatsu je dostigao vrhunac kreativnosti, ali i
ozloglašenosti, a upoznajemo ga ovdje kao čudaka kratkog fitilja, egocentrika,
potpuno nerealnog lika, radikalnog filmaša koji preko svojih filmova želi uz
seks i nasilje, koji privlače publiku u kina, slati i političke poruke i
mijenjati svijet. Ipak, u središtu priče nije sam Wakamatsu, već 21-godišnja
Megumi Yoshizumi (Mugi Kadowaki), koja će se u proljeće 1969. godine
priključiti njegovoj filmskoj ekipi čudaka. U početku je Wakamatsu praktički
neće primijećivati iako joj je dao posao drugog pomoćnika režisera, a vrlo
brzno snaći će se ona u tom kružoku čudaka i luđaka u kojem su i radikalni
scenarist i asistent režisera Masao Adachi (Hiroshi Yamamoto) ili filmski
kritičar koji uživa u iživljavanju nad tuđim filmovima i buduži Wakamatsuov
asistent Haruhiko Arai (Kisetsu Fujiwara).
I svi ti likovi Wakamatsuove
"obitelji", baš kao i Megumi, zasnovani su na stvarnim ljudima (od
kojih su neki i dalje živi), a u početku su svi oni gotovo svedeni na likove
karikatura koji luđačkim ritmom snimaju luđačke filmove, no s vremenom će se
svi ti likovi zaokruživati i postajati dosta kompleksniji. U međuvremenu će se
Megumi, velika obožavateljica Wakamatsuovog lika i djela, početi prilagođavati,
čak i uspinjati na ljestvici pa će kroz neko vrijeme zadobiti povjerenje
režisera, ali steći i samopouzdanje i iskustvo da i sama počne snimati filmove.
No, kako će vrijeme prolaziti, Megumi će početi osjećati kao da je Wakamatsu
jedan od onih energetskih vampira koji iz ljudi siše energiju, ekipa će se
pomalo početi raspadati, a njemu će sve luđe i luđe ideje početi padati na
pamet.
Nekako su mi oduvijek bili zanimljivi ovakvi
filmovi o filmovima ili ljudima koji su se bavili filmom pa iako mi japanski
novi val i nije osobito blizak (u jednoj sceni ovdje se pojavljuje i jedna od
najvažnijih figura japanskog novog vala Nagisa Oshima u kojem Wakamatsu vidi
svojevrsnog uzora), bila je ovo fina i kompleksna, pomalo nostalgična priča.
Upoznat ćemo ovdje ekipu koja je odlučila putem filma, kasnije i preko
političkog djelovanja, rušiti neke društvene tabue i stvarati nešto novo, kao i
kako je izgledala kontrakultura u tradicionalno discipliniranom i
konzervativnom japanskom društvu.
Primjedbe
Objavi komentar