U posljednje vrijeme zaista smo se mogli
nagledati hrpetine dokumentaraca u kojima se tematizira i obrađuje rat koji je
buknuo na području Sirije i Iraka i u kojima smo pratili sudbine stvarnih
ljudi, a evo nam konačno i jednog igranog filma koji se bavi ratom protiv ISIL-a. Iako
je priča koju je napisala i režirala Francuskinja Eva Husson zapravo fikcionalna,
osmišljena je ova poetična ratna drama po stvarnim ljudima, odnosno ženskoj
kurdskoj brigadi koja se 2014. godine uključila u borbu protiv islamističkih
barbara. Glavna u toj brigadi je Bahar (sve zapaženija iranska glumica
Golsfifteh Farahani koja se nakon uloge u Farhadijevoj drami "About
Elly" počela probijati i na europsko - američkoj sceni te je nastupala u
filmovima kao što su "Body of Lies", "Exodus",
"Piratima s Kariba" i Jarmuschevom "Patersonu"), kojoj je
osnovna misija iz zarobljeništva osloboditi svog sina.
Kroz flešbekove saznajemo kako je Bahar prije
no što se uključila u borbu bila odvjetnica i s mužem i sinom živjela je u
gradiću na sjeveru Iraka. No, kada su ondje upali ekstremisti, poubijali su
muškarce, djecu poslali na obuku za vojnike, a žene prodali u seksualno roblje.
Nakon što je uspjela pobjeći iz zarobljeništva Bahar je sa skupinom žena koje
su proživjele sličnu sudbinu osnovala brigadu koja se uključila u rat protiv
ISIL-a, a njenu priču saznajemo iz perspektive francuske ratne reporterke
Mathilde (Emmanuelle Bercot). Ova jednooka reporterka očigledno je inspirirana
poznatom američkom ratnom reporterkom Marie Colvin, koju je nedavno u
biografskom igranom filmu "Private War" utjelovila Rosamund Pike.
Stigla je ona na prvu liniju fronte iz prve ruke pratiti oslobođanje teritorija
od manijaka, a priča o ženskoj brigadi posebno ju je zaintrigirala te se
najviše povezala upravo s Bahar.
Moglo bi se "Djevojke sunca" u
najkraćim crtama opisati kao feministički ratni film jer ispostavit će se kako
se obje glavne protagonistice bore za istu stvar: istinu, slobodu i jednakost
žena u potpuno patrijarhalnom društvu. Iako njihovi muški suborci na ovu žensku
brigadu gledaju pomalo i s podsmijehom, patronizirajući i zapovjednik vojske ne
želi ih slati na najopasnije zadatke, one su zapravo pravi streh i trepet za
džihadiste. Saznajemo tako da ti imbecili vjeruju kako će završiti ravno u
posljednjem krugu pakla ako ih kojim slučajem usmrti žena, a po prvi puta u
životu ove žene će shvatiti da ih se muškarci zapravo boje i zato se tako
ponašaju prema njima. Ima ova ratna drama koja je premijerno prikazana u
natjecateljskom programu festivala u Cannesu 2018. godine i snažnu feminističku
i aktivističku notu, a gledatelj ne može ostati hladan na sve te užase i
torturu koju su ove žene morale preživjeti.
Bahar ne samo da je po nacionalnosti Kurd, već
je ona i pripadnica etnoreligijske skupine Jezida, specifične religije koja ne
pripada ni islamu, ni kršćanstvu. Jezidi su kroz povijest često bili na meti
raznih što kršćanskih, što islamističkih fanatika koji su ih progonili od
njihovog postanka jer su ih smatrali sotonistima. Prema njihovom vjerovanju,
Bog je stvorio svijet i povjerio ga sedmorici anđela ili meleka, a jedan od
njih je bio i Melek Taus. Baš zbog pogrešnog razumijevanja koncepta Melek
Tausa, Jezidi su i bili proganjani. Nakon što je bog stvorio Adama i Evu,
naredio je melikima da se pokore njegovim novim stvorenjima, a Taus je bio
jedini koji je to odbio te ga je bog zbog toga bacio u vatru. Iako mu je, prema
jezidskom vjerovanju, brzo oprošteno, i muslimani i kršćani u čijem okruženju
su živjeli, Melek Tausa su poistovjećivali s Luciferom i zato su kroz povijest
proganjali Jezide vjerujući da ovu štuju nečastivog. Naravno da su se progoni
Jezida intenzivirali dolaskom ISIL-ovaca, a bilo je u ovoj poetičnoj, potresnoj
i emotivnoj ratnoj drami čak i više akcije, nego što sam to očekivao.
Primjedbe
Objavi komentar