RAISE THE RED LANTERN (1991,CHN) - 10/10

Kineska kultura i društvo oduvijek su bili nekako zatvoreni i egzotični za nas zapadnjake, a slična situacija je i s tamošnjim filmom. Tek tzv. Peta generacija kineskih filmaša koja je diplomirala tek nakon završetka Maove kulturne revolucije i krenula je filmove snimati sredinom osamdesetih godina, kineski je film počela otvarati prema svijetu. Svi ti autori odbacili su do tada uvriježene metode naracije i socijal-realističku tradiciju koja je obilježila stvaralaštvo ranijih autora iz komunističke ere. Filmaši Pete generacije pobunili su se protiv ideološkog purizma u filmu koji je nametala Kulturna revolucija, a u svojim djelima počeli su istraživati specifičnosti lokalne kulture u gotovo dokumentarističkom stilu, dok su umjesto herojskih priča o uspjesima slavne kineske armije, u prvom planu često bile osobne drame običnih, prosječnih ljudi.

Svi ti autori počeli su snimati filmove pod utjecajem europske kinematografije, bavili su se određenim društvenim problemima i anomalijama, uvodili su kompleksne priče, često s dosta simbolizma i subverzije i s raskošnom fotografijom i produkcijskim dizajnom, a mnogi od njih upadali su u ozbiljne probleme s cenzorima koji su njihove filmove često zabranjivali. Jedan od istaknutijih pripadnika Pete generacije kineskog filma je i Zhang Yimou, kojeg se mnogi sjećaju po raskošnim akcijskim povijesnim spektaklima s elementima fantazije (žanr koji se u Kini naziva wuxia) s početka stoljeća kao što su "Heroj", "Kuća letećih bodeža" ili "Prokletstvo zlatnog cvijeta", no ipak vjerojatno najbolji film koji je Zhang snimio je "Raise the Red Lantern".

Ova povijesna romantična drama smještena je u dvadesete godine 20. stoljeće u razdoblje znano kao i razdoblje gospodara rata nakon sloma dinastije Qing i stvaranja Republike Kine i uoči početka građanskog rata između nacionalista i komunista koje je s prekidima trajalo od 1927. do 1949. godine. Donio je ovaj film Zhangu i prvu nominaciju za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja i svjetski ugled koji je kasnije okrunio Zlatnlm lavom u Veneciji, Zlatnim medvjedom u Berlinu i velikom nagradom žirija u Cannesu, a u "Raise the Red Lantern" pratimo sudbinu 19-godišnje Songlian (Gong Li). Nakon što je iznenada preminuo njezin otac, njena maćeha je odlučila da je jedini način za spas obitelji dobro i bogato udati Songlian. Odlučeno je da će djevojka postati četvrta žena bogatog veleposjednika Chena, puno starijeg bogataša. I Songlin kao da shvaća da je to njena dužnost (nije li ženina sudbina biti konkubina, pita djevojka maćehu odmah u uvodnoj sceni), napušta studij i odlazi u nepoznato, no uskoro će saznati da luksuzna palača njenog novog muža ne nudi ništa dobro i sve gospodareve žene spletkare jedna protiv druge kako bi imale naklonost muža.

U početku naizgled naivna Songlian, koja je zbog svoje mladosti i ljepote vjerovala da će odmah postati nova miljenica gospodara, vrlo brzo prilagodit će se situaciji te joj neće trebati puno da i sama postane prava majstorica spletki i manipulacija. Kako se mijenjaju godišnja doba koja je Zhang zamislio kao poglavlja, tako se mijenja i ova djevojka, a borba za naklonost gospodara ne samo da će otkriti mnoge mračne tajne među zavađenim konkubinama, već niti jednoj od njih neće donijeti ništa dobroga. "Raise the Red Lantern" je i kulturološki iznimno vrijedan film jer nam priča koju je Zhang snimio prema romanu "Žene i konkubine" Sua Tonga nudi savršen uvid u život kineskog društva početkom 20. stoljeća. Posebno se to odnosi na status žene koja je bila svedena na razinu imovine i njena jedina zadaća bila je ugoditi svome gospodaru odnosno mužu. Tako kad neka od žena bude u milosti muža i on odluči provesti noć s njom, tada sluge ispred njene sobe pale crvenu svjetiljku kako bi svi u palači to znali, a od tuda i naziv filma.

Sjajna je odluka da lice starog gospodara zapravo uopće i ne vidimo u cijelom filmu i Zhang čovjeka oko kojeg se zapravo sve vrti nikada i ne prikazuje iz bliza, već ga uvijek vidimo okrenutog s leđa ili je negdje u daljini. Ovo je jedan od vizualno najraskošnijih filmova snimljen s tolikom stila, ukusa i mjere, no visoki estetski kriteriji koje je postigao Zhang nimalo ne zasjenjuju samu priču i razinu emocija koje postiže ovaj potresna i zapravo tužna drama. Majstorski je Zhang iskoristio i fantastično zdanje palače u kojoj se zbiva cijela radnja ovog filma, a s direktorom fotografije Zhaom Feijem koristio je isključivo statičnu kameru uz povremene švenkove. Iako je "Raise the Red Lantern" instantno u cijelom svijetu postao jedan od najhvaljenijih filmova godine, u Kini je neko vrijeme bio zabranjen i tek je naknadno ovo remek-djelo stiglo u distribuciju. 

IMDB LINK