Mađarskog flmaša Attilu Szasza imali smo
priliku upoznati po upečatljivoj poslijeratnoj drami / romansi
smještenoj u sovjetski logor "Eternal Winter", a i u svom posljednjem
filmu vodi nas on u razdoblje neposredno nakon II svjetskog rata. I "Apro
mesek" ili "Tall Tales" snimljen je u iznenađujuće dobrim
produkcijskim uvjetima i s relativno skromnim budžetom Szasz je uspio fino
dočarati Budimpeštu sredinom četrdesetih, a ondje će se nakon rata pojaviti
glavni (anti)junak ovog misterioznog romantičnog trilera Hanko (Tamas Szabo
Kimmel). Po završetku rata i skidanju iz vojske, Hanko se snalazi na razne
načine, ponajviše preživljava zahvaljujući prijevarama i iskorištavanju
činjenice da su brojni Mađari nekog od najmilijih izgubili u ratu.
Tako on obično upadne u dom nekoj ucviljenoj
majci, ispriča joj kako je s njezinim sinom bio u postrojbi, ona mu se smiluje,
ponudi smještaj na neko vrijeme, hranu, piće i nešto novca. Nakon nekog vremena
pronađe on novu žrtvu i tako on funkcionira sve dok istu priču ne pokuša
prodati policijskim inspektoru, koji će ga uhvatiti u laži. Bijegom iz glavnog
grada duboko u provinciju mladi i šarmantni Hanko nekako će uspjeti izvući živu
glavu, a istu priču u selu će pokušati prodati i mladoj crvenokosoj Judit (Vica
Kerekes), koja je ostala sama sa sinom nakon što joj se muž nije vratio iz
rata. Iako će Judit vrlo brzo postati jasno da pridošlica baš i nije iskren prema
njoj, prihvatit će ga ona u svom domu, vrlo brzo između njih će se razviti
ljubav, no lako je za pretpostaviti da to neće samo tako završiti jer nakon
nekog vremena u selu će se pojaviti Juditin muž za kojeg su svi odavno mislili
da je mrtav.
U odnosu na "Eternal Winter", bio je
"Tall Tales" ipak korak unatrag za Szasza iako je ovaj ušminkani neo-noirčić
snimljen u pomalo staromodnom stilu pa tim još više izgleda kao da se stvarno
zbiva u četrdesetim godinama prošlog stoljeća. Snimljen je očigledno ovaj film
pod velikim utjecajem američkog filma iz četrdesetih i pedesetih godina, čak me
sama završnica podsjetila na kultnu "Noć lovca", no bez obzira sve
to, priča je ovdje ipak bila možda i previše predvidiva no što je to trebalo.
Tu je i presugestivna muzika koja je na trenutke djelovala baš iritantno, a
iako se "Tall Tales" ističu finim produkcijskim dizajnom, kamera je i
više nego dobra, a Szasz je režijski odradio sasvim solidan posao, nije ovo bio
film za najviše ocjene. Ni blizu.
Primjedbe
Objavi komentar