Evo nama još jednog finog filma čija je priča
zasnovana po stvarnim ljudima i stvarnim događajima i vodi nas u segregiranu
Ameriku pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Dok je danas posve
normalno da svatko tko ima neki poslovni plan, a banka procjeni da je njegov
plan ostvariv i odluči ga kreditirati, taj se upusti u poslovnu avanturu koja
mu, ovisno o sreći, sposobnosti i drugim okolnostima, može donijeti bogatstvo,
pristojan život, ali i potpunu propast, takva praksa baš i nije vrijedila
za crnce u SAD-u sve do prije nekoliko desetljeća jer banke jednostavno nisu
davale kredite crnačkom stanovništvu. Posebno se to odnosilo na tzv. "Jim
Crow States", odnosno države uglavnom s juga u kojima su sve do šezdesetih
na snazi bili užasavajući segregacijski zakoni. Bez obzira koliko netko od
Afroamerikanaca bio sposoban, inteligentan i sa sjajnim nosom za biznis, malo mu
je to značilo jer jednostavno nije mogao dobiti isti poguranac koji bi za isto
dobio bijelac koji se poželio baviti istim poslom.
Sredinom pedesetih jedan od takvih crnaca
poduzetnika odlučio je iz rodnog Texasa, tradicionalno jedne od najzatucanijih
država, preseliti u Kaliforniju kako bi ostvario svoje ambicije. Bernard
Garrett (Anthony Mackie) odlučio se baviti nekretninskim biznisom te je uspio u
Los Angelesu otkupiti zgrade u pretežito crnačkim kvartovima i iznajmljivati
ih, a kada se povezao s bogatim vlasnikom noćnog kluba Joeom Morrisom (Samuel
L. Jackson nakon Tarantina konačno u nekoj dobroj ulozi i dobrom filmu),
ambicije su mu porasle. Iz nekretninskog biznisa koji je s vremenom rastao,
odlučio se ovaj poduzetni dvojac prebaciti i u bankarski biznis, no s obzirom
da su obojica bili crnci, naravno da nitko od vlasnika banaka s njima nije
želio ne samo razgovarati, već u banku koju su odlučili kupiti uopće nisu imali
pristup.
Odlučio je Garrett kupiti banku u rodnom
gradiću u Texasu, a kako bi on i kompanjon u tome uspjeli, kao isturenu osobu
za poslovne transakcije morat će isturiti bijelca, Matta Steinera (Nicholas
Hoult). No, prije toga morat će ovog neškolovanog mladića koji je bio nadničar
u Garrettovoj firmi naučiti svim tajnama ne samo posla, već i ophođenja u
pregovorima. Naravno da ništa od toga neće ići tako lako jer od samih početaka
poduzetničke avanture, Garrett će se susretati s groznim rasizmom (ovo je
bjelačka zgrada, ne možeš je ti posjedovati, kaže mu jedna bijela stanarka
kompleksa kojeg je upravo kupio i preuređuje ga) i brojnim problemima koji bi
ga zaobišli da je bijelac. Okupio je redatelj George Nolfi, koji je s Nicole
Levy i napisao scenarij sasvim solidnu glumačku ekipu u kojoj su uz spomenute i
Nia Long i Colm Meaney, a "Bankar" je još jedan u nizu pomalo
aktivistički filmova u kojima vidimo na koji način je američko društvo sve
donedavno funkcioniralo.
Vidjet ćemo i kolike su razlike bile između
života za crnca u pedesetih u Kaliforniji (gdje su još uvijek postojali strogo
podijeljeni kvartovi u kojima su živjeli bijelci i crnci) i Teksasu, gdje je
prilično opasna bila sama šetnja bijelačkim dijelom grada, a u banku su crnci mogli
ući samo kao čistači ili šoferi. Iako je ovo jedan od onih filmova sa snažnom
aktivističkom i humanističkom porukom, srećom pa se nije zaboravilo na
dramaturgiju i Nolfi (scenarist filmova kao što su Bourneov ultimatum ili
Oceanovih 12) je snimio snažnu, kompleksnu i uvjerljivu dramu o prvim američkim
crncima vlasnicima banaka, koja se ističe i kvalitetnim glumačkim izvedbama.
Primjedbe
Objavi komentar