Johna Cassavetesa oni površniji poznavatelji
filma zasigurno će se prvenstveno sjetiti kao muža Mie Farrow u
"Rosemarynoj bebi" Romana Polanskog, no ovog glumca, scenarista i
redatelja smatra se i jednim od pionira nezavisnog američkog filma. Bio je on
nominiran za Oscara i za glumu, režiju i scenarij, a tijekom sedamdesetih
prometnuo se Cassavetes u autora prepoznatljivog stila, koji nije previše mario
za impresionističku fotografiju, linearnu naraciju i klasičnu montažu. Obično
bi njegovi filmovi izgledali sirovo i snimljeni su kamerom iz ruke u
dokumentarističkom stilu, a puno toga ovisilo je i o spontanosti njegovih
glumaca kojima je davao puno slobode u improvizaciji. Jedan od tipičnih
primjera njegovog stvaralaštva je i "The Killing of a Chinese
Bookie", neonoirovski krimić u kojem kroz čitavih 135 minuta pratimo jedan
dan u životu vlasnika striptiz kluba iz Los Angelesa, Cosma Vitellija (Ben
Gazzara).
I taj je dan za njega počeo izvanredno jer je
upravo vratio kockarski dug mafijašima, no vrlo brzo nabit će on novih 23
tisuće dolara duga. Ovaj puta kamatarima se baš i ne čeka godinama za povrat
investicije te traže od njega da kao uvjet otplate na njih prepiše svoj noćni
klub, a sljedećeg dana pojavljuju se s ponudom da će mu dug biti izbrisan ako
za njih likvidira kineskog kladioničara. I to nije klasična ponuda uzmi ili
ostavi već Cosmo to mora učiniti iste noći te će tako krenuti njegova opasna
noćna odiseja ulicama Los Angelesa tijekom koje se može svašta nepredvidivog
očekivati. Bila je ovo i druga suradnja Cassavetesa s Gazzarom, na čijoj
performansi ponajviše i počiva cijeli ovaj film. Jer cijelo vrijeme kamera
prati ovog galantnog vlasnika noćnog kluba koji živi daleko iznad svojih
mogućnosti i posebno ga smeta što praktički svi u njegov klub dolaze kako bi
gledali obnažene djevojke, a nitko ne cijeni umjetnički rad burleskne točke
koju je sam osmislio.
I bez obzira što je Gazzara zbilja izvrstan,
ipak je "Ubojstvo kineskog kladioničara" bio mrvicu prespor,
prerazvučen i predugačak za moj ukus. I ne samo za moj jer je film već sedam
dana nakon premijere povučen iz distribucije jer je bio potpuni komercijalni
fijasko. I sam glavni glumac bio je izrazito nezadovoljan originalnom verzijom,
a dvije godine kasnije Cassavetes je premontirao film i ponovno ga pustio u
distribuciji, ali sada kao film koji traje 108 minuta. Ta puno kraća verzija
prošla je puno bolje od predugačkog originala (koji sam, da ne zaboravim
naglasiti, i ja pogledao), no bez obzira što ovaj film možda i nije
reprezentativnih primjera Cassavetesovog filmskog stvaralaštva, i dalje je to
sasvim solidan neo-noir.
Primjedbe
Objavi komentar