THE KILLING OF A CHINESE BOOKIE (1976,SAD) - 7/10



Johna Cassavetesa oni površniji poznavatelji filma zasigurno će se prvenstveno sjetiti kao muža Mie Farrow u "Rosemarynoj bebi" Romana Polanskog, no ovog glumca, scenarista i redatelja smatra se i jednim od pionira nezavisnog američkog filma. Bio je on nominiran za Oscara i za glumu, režiju i scenarij, a tijekom sedamdesetih prometnuo se Cassavetes u autora prepoznatljivog stila, koji nije previše mario za impresionističku fotografiju, linearnu naraciju i klasičnu montažu. Obično bi njegovi filmovi izgledali sirovo i snimljeni su kamerom iz ruke u dokumentarističkom stilu, a puno toga ovisilo je i o spontanosti njegovih glumaca kojima je davao puno slobode u improvizaciji. Jedan od tipičnih primjera njegovog stvaralaštva je i "The Killing of a Chinese Bookie", neonoirovski krimić u kojem kroz čitavih 135 minuta pratimo jedan dan u životu vlasnika striptiz kluba iz Los Angelesa, Cosma Vitellija (Ben Gazzara).

I taj je dan za njega počeo izvanredno jer je upravo vratio kockarski dug mafijašima, no vrlo brzo nabit će on novih 23 tisuće dolara duga. Ovaj puta kamatarima se baš i ne čeka godinama za povrat investicije te traže od njega da kao uvjet otplate na njih prepiše svoj noćni klub, a sljedećeg dana pojavljuju se s ponudom da će mu dug biti izbrisan ako za njih likvidira kineskog kladioničara. I to nije klasična ponuda uzmi ili ostavi već Cosmo to mora učiniti iste noći te će tako krenuti njegova opasna noćna odiseja ulicama Los Angelesa tijekom koje se može svašta nepredvidivog očekivati. Bila je ovo i druga suradnja Cassavetesa s Gazzarom, na čijoj performansi ponajviše i počiva cijeli ovaj film. Jer cijelo vrijeme kamera prati ovog galantnog vlasnika noćnog kluba koji živi daleko iznad svojih mogućnosti i posebno ga smeta što praktički svi u njegov klub dolaze kako bi gledali obnažene djevojke, a nitko ne cijeni umjetnički rad burleskne točke koju je sam osmislio.

I bez obzira što je Gazzara zbilja izvrstan, ipak je "Ubojstvo kineskog kladioničara" bio mrvicu prespor, prerazvučen i predugačak za moj ukus. I ne samo za moj jer je film već sedam dana nakon premijere povučen iz distribucije jer je bio potpuni komercijalni fijasko. I sam glavni glumac bio je izrazito nezadovoljan originalnom verzijom, a dvije godine kasnije Cassavetes je premontirao film i ponovno ga pustio u distribuciji, ali sada kao film koji traje 108 minuta. Ta puno kraća verzija prošla je puno bolje od predugačkog originala (koji sam, da ne zaboravim naglasiti, i ja pogledao), no bez obzira što ovaj film možda i nije reprezentativnih primjera Cassavetesovog filmskog stvaralaštva, i dalje je to sasvim solidan neo-noir.

Primjedbe