Ratna drama koju je napisao i režirao američki
filmaš koji je do sada podjednako snimao igrane filmove i dokumentace Todd
Robinson bavi se stvarnim događajima i vodi nas istovremeno u potkraj
devedesetih, ali i u vijetanski rat. Robinson se pozabavio stvarnim slučajem
još 1966. godine poginulog zrakoplovca Williama Pitsenbargera, koji je stradao
u jednoj od najkrvavijih misija rata u Vijetnamu. Tijekom bitke ovaj
zrakoplovac uopće nije trebao ni biti na zemlji, već se po vlastitoj
inicijativi spustio iz helikoptera kako bi pomogao ranjenicima nakon što je
poginuo vojni liječnik. Na kraju je ovaj hrabri tip čak i odbio zapovijed da se
vrati u helikopter već je odlučio držati odstupnicu američkim vojnicima koji su
se povlačili i na poslijetku je i sam izgubio život.
Iako je svojim herojskim činom spasio mnoge
živote, Pitsenbarger je nagrađen tek medaljom manje vrijednosti od najviše
vojničke časti u Americi odnosno medalje časti (Medal of Honor). Saznat ćemo u
ovom filmu kako je od tisuća veterana koji su nagrađeni medaljom časti bilo tek
18 zrakoplovaca, a iako je od Pitsenbargerove pogibije prošlo više od 30
godina, jedan veteran od ministarstva je zatražio ponovno pokretanje postupka
za evaluaciju zaslužuje li on medalju časti. Taj će zadatak pripasti Scottu
Huffmanu (Sebastian Stan), tipičnom karijeristu, ambicioznom
tridesetineštogodišnjaku koji bi uskoro trebao ostati bez ugodne pozicije u
vladi jer je nadređeni minstar koji ga je i zaposlio upravo podnio ostavku.
Kako bi nešto radio dok ne nađe novi posao, njegov nadređeni mu je da zadatak
da se pozabavi slučajem koji je ponovno odlučio pokrenuti zrakoplovni veteran
Tully (William Hurt), koji je Pitsbargera i poslao u džunglu kao pomoć
pješadiji. I to pretpostavljajući da će tip poput Huffmana kojemu je jedina
preokupacija pronaći što bolji novi posao u establishmentu samo malo
pročeprkati po starom slučaju, kao i da će se zbog promjena u ministarstvu sve
brzo zaboraviti.
Iako će nevoljko krenuti u ovu priču, Huffman
će se početi vezati za poginulog zrakoplovca i njegovu priču te svoj zadatak s
vremenom će shvatiti i više nego ozbiljno, a na to će ga ponajviše nagnati
intervjui koje je morao obaviti s njegovim suborcima. I vidjet ćemo tu pregršt
poznatih lica, cijelu vojsku glumačkih veterana koju predvode Christopher
Plummer, Ed Harris, John Savage, Samuel L. Jakcson i Peter Fonda. Tijekom
razgovora s njima, preko flashbackova ćemo se vraćati u bitku u džungli i
postepeno saznavati što se to zapravo ondje dogodilo. Iako priče poput ove ne
mogu pobjeći od melodramatičnosti i pretjerane sentimentalnosti (posebno u
samoj završnici), uspio je Robinson ubacivanjem prijeko potrebne doze cinizma
razbiti sve to, a "The Last Full Measure" podjednako se bavi i
prikazivanjem utjecaja PTSP-a ne samo na preživjele vojnike, već i na one koji
su u ratu ostali bez svojih najdražih.
Bavi se ovaj film i krivnjom koju osjećaju oni
koji su uspjeli preživjeti krvave i brutalne bitke u kojima su izginuli mnogi
njihovi suborci, a naravno da je nemoguće pobjeći i od bijesa, razočaranja i
tuge koju svi oni osjećaju načinom na koji su tretirani jednom kad su se
vratili iz rata. I nije to neka nepoznanica ili tipično samo za Ameriku da se
nekadašnje vojnike odbaci kao stare krpe jednom kad oni završe svoje ratničke
dužnosti i nikoga nije briga kako će se i hoće li se uopće oni prilagoditi na
postratni život. Ovaj zanimljivi pristup temi i solidna glumačka postava
donekle su uspjeli zamaskirati ipak dosta tanak scenarij i povremeno zaista
površne i diletantske dijaloge. Jasno da je ovo jedan od onih iznimno emocionalnih
filmova, koji tematikom pomalo podsjeća na nedavni "Hicksaw Ridge"
Mela Gibsona, ali i na "Rođen 4. srpnja" Olivera Stonea. Naravno da
će se pokazati da je ovo jedna od onih puno dubljih i opasnijih priča od onog
što se u početku činilo i da postoje neki razlozi zašto mnogima nije u interesu
da se previše čeprka po prošlosti.
Primjedbe
Objavi komentar