Nicolas Cage u "Napuštajući Las
Vegas" ili Mickey Rourke u "Barskoj mušici" možda su prvi
filmski pijanci koji padaju na pamet prosječnom ljubitelju filmova, a baš kao i Rourkeov Henry i Cageov Ben,
život si je alkoholiziranjem odlučio skratiti i glavni junak filma koji je
legendarni John Huston snimio prema poluautobiografskom romanu britanskog
pisca Malcolma Lowryja. U sličnoj situaciji kao Cagea ili Rourkea, ovdje
upoznajemo bivšeg britanskog konzula u Meksiku Geoffreya Firmina (Albert Finney),
koji se uništava u alkoholu nakon što ga je bez objašnjenja ostavila supruga
Yvonne (Jacqueline Bisset). Događa se sve to uoči početka II svjetskog rata
1938. godine, u meksičkoj provinciji, a Geoffrey se pretvorio u kroničnog
alkoholičara koji valjda već godinama ne izlazi iz alkoholnog delirija i ne zna
što je stvarnost, a što san.
I konzul ga, bogami, dobro pije! Pije on
toliko dobro i toliko dugo da je već u onoj fazi samo kako bi mogao
funkcionirati, a razum mu je već toliko pomućen da je razvio teoriju da će
uskoro biti toliko pijan da će se sam od sebe otrijezniti. Zato i ne čudi kada
se iznenada kao što je i otišla, u mjestu kojim pijani Geoffrey tumara već tko
zna koliko, pojavi njegova žena, on neće biti svjestan je li to stvarno ona ili
je to sve samo plod njegove od alkohola iskrivljene mašte. Uskoro će se ondje
pojaviti i Geoffreyev polubrat Hugh, ratni reporter koji je izvještavao iz
španjolskog građanskog rata te će ga njih dvoje pokušati izvesti na pravi put,
no pitanje je je li to uopće moguće ili je stara pijandura preduboko zaglibila.
No, svejedno će Geoffrey ovo dvoje pokušati odvesti na izlet do podnožja
vulkana, bez obzira što se malo prije toga srušio na cesti i odspavao rundu.
Svi oni koji su čitali Lowryjevu knjigu ili
gledali film ili samo pročitali kratki opis filma na IMDB-u, znaju da se ovdje
radi o posljednjem danu u konzulovom životu, no zasigurno se puno ne razlikuju
od toga ni ostali njegovi dani. Za razliku od brojnih filmova gdje se pijanstvo
likova pokušalo dočarati raznim trikovima poput vrtnje kamere, nefokusiranosti
kamere, nekih šarenih halucinacija, sve ovdje počiva na uvjerljivosti glavnog
lika. A Finney je tu i više nego upečatljiv i definitivno spada u uzak krug
najboljih filmskih pijanaca svih vremena pa i ne čudi da je za ovu ulogu
zaslužio četvrtu od pet (neuspješnih) nominacija za Oscara. Ovo je i jedan od
onih klasičnih glumačkih filmova u kojima se sve vrti oko nastupa jednog
glavnog ili više protagonista jer film sam po sebi ipak nikako ne spada pri vrh
Hustonovog stvaralaštva.
Primjedbe
Objavi komentar