Irac Lorcan Finnegan prije nekoliko godina
predstavio se indie psihološkim trilerom / hororom "Without Name",
minimalističkom pričom smještenu u čudnu šumu negdje u Irskoj, a sada je s
nešto većim budžetom snimio još jednu bizarnu, nelagodnu minimalističku
kombinaciju SF-a, trilera i horora smještenu u krajnje neobičan kvart u kojem
će zaglaviti mladi par. Tom (Jesse Eisenberg) i Gemma (Imogen Poots) planiraju
kupiti kuću i završit će oni kod krajnje bizarnog agenta za nekretnine Martina.
On će ih odvesti u predgrađe po imenu Yonder u kojem sve kuće izgledaju
jednako. Posve je to mirno okruženje u kojem naizgled nitko ne živi, a nakon
što Martin nestane, shvatit će Tom i Gemma da su ostali potpuno zarobljeni u
ovom neobičnom kvartu. Krenuli van pješke ili autom, stalno će se vraćati na
isto mjesto, naravno da ondje nema signala za mobitel, a svako jutro
pojavljivat će im se pred kućom broj 9 paketi s hranom i osnovnim životnim
namirnicima.
Jednog dana pred kućom će im se pojaviti i
dojenče uz instrukcije da ga moraju odgajati i da će potom biti oslobođeni. Tri
mjeseca kasnije to dojenče već je izraslo u dječaka od sedam godina, jezivog
klinca koji stalno traži njihovu pažnju i govori glasom odraslog čovjeka. Sve
te okolnosti u kojima će se naći, zarobljenost i to mutantsko dijete, život u
mjestu iz kojeg nema izlaza gotovo kao u Trumanovom showu, počet će psihološki
utjecati na Toma i Gemmu. Djelovat će sve ovo kao neki bolesni eksperiment u
kojem ni gledatelju, baš kao ni glavnim likovima ništa nije jasno, a uspio je
Finnegan stvoriti konstantan osjećaj nelagode, zbunjenosti, ali i zlokobnosti
jer je potpuno jasno da sve ovo ne može dobro završiti. Kako će vrijeme
prolaziti Gemma i Tom sve više će se udaljavati, a weirdo klinac će baš poput
kukavičjeg jajeta umetnutog između njih, ponajviše utjecati na to svojim
bizarnim i neprirodnim ponašanjem i osobinama.
Premijerno je "Vivarium" prikazan
tijekom tjedna kritike na festivalu u Cannesu i iako nije ovo klasični horor
(baš kao što nije bio ni prethodni Finneganov film), definitivno je ovo jedan
od onih filmova koji se opasno igraju sa živcima pa i sa strpljenjem
gledatelja. Moglo bi se na ovaj stilizirani i vizualno upečatljivi film
snimljen u irsko - dansko - belgijskoj koprodukciji gledati i kao na bizarnu
parabolu ili alegoriju na život općenito jer život Toma i Gemme svest će se na
jednu, jedinu zadaću odnosno othranjivanje djeteta kojeg uopće i nisu željeli.
Jednom kad taj bizarro kid i odraste, njegovi surogat roditelji pokazat će se
potpuno nepotrebima i suvišnima, a Finnegan kao da je želio pokazati da se na
nešto slično život svodi i u stvarnosti. Jednom kad othranimo dijete i
pripremimo ga za samostalni život, kao da smo ispunili svoju društvenu zadaću
koju su izvršavale generacije tisućljećima prije nas i slobodni smo krepati te
više nikome nismo potrebni.
Otvara ovaj film i pomalo filozofske,
egzistencijalističke teme o tome je li reprodukcija jedini smisao postojanja
čovjeka ili ipak tu postoji i neki veći smisao i možemo li se realizirati kao
ljudi ukoliko recimo nemamo djece? Je li naše postojanje na ovom planetu tada
potpuno promašeno, jesmo li se u tom slučaju pokazali kao nepotrebne i
beskorisne, možda i sebične jedinke koje ne mogu ili ne žele učiniti ono što bi
trebali? Može se na "Vivarium" gledati stoga i kao na mračnu, bizarnu
i nelagodnu satiru jer Tom i Gemma mladi su par koji u sadašnjoj fazi svog
života uopće ne razmišlja o djeci jer su u egzistencijalnom problemu kao i
gotovo svaki mladi par odnosno traže mjesto u kojem će saviti svoje gnijezdo da
se figurativno izrazim. No, ta simbolika s gnijezdom, kukavičjim jajetom i
životom koji nisu htjeli i zamišljali ima itekakve veze s ovim filmom, koji nam
zanimljiv hint daje već u prologu kada vidimo gnijezdo iz kojeg će kukavica
izbaciti jaja druge ptice i podvaliti joj svoje jaje. Jednom kad se iz tog
jajeta i izlegne ptić, on će vrlo brzo prerasti svoju surogat majku koju će
zateći u gnijezdu, a nešto slično dogodit će se i ovom paru.
Primjedbe
Objavi komentar