Američka dokumentaristica očito židovskog
porijekla Roberta Grossman vodi nas u varšavski geto za vrijeme II svjetskog
rata i donosi priču o tajnom arhivu koji su židovski intelektualci zatočeni u
getu tijekom godina skupljali kao dokaz kojim bi generacije poslije imale
stvarni uvid u njihove živote. Skupina koja se nazvala "Oyneg
Shabes", što bi smo preveli kao "Radost Šabata" od studenog
1940. godine kada je varšavsko geto otvoreno, pa sve do kraja rata,
dokumentirala je svjedočenja brojnih Židova koji su bili prisiljeni ondje
živjeti, a arhiv je na tajnoj lokaciji sačuvao povjesničar Emanuel Rinelblum.
Glavna misao vodilja kod stvaranja tog arhiva bio je strah od nacističke
propagadne koji je Židove prikazivao kao nametnike, štakore i svi ti zatočeni
Židovi s razlogom su se pitali hoće li ti propagandistički pamfleti ostati
jedini materijalni dokaz o onome što se događalo.
A ta propaganda bila je zaista jeziva pa tako
u jednom filmiću vidimo djevojčicu koja se smije svojoj kolegici jer u kosi ima
uši. Učitelj je ispravlja i uči je da si mala ne može pomoći jer su joj susjedi
Židovi, a Židovi su. naravno, prljavi. Potom prelazimo na drugi propagandni
filmić u kojem se skupina židovskih muškaraca, očito izgladnjelih od strane
istih tih nacista prikazuje kao groteskna stvorenja koja prenose bolesti. Imamo
ovdje cijeli niz šokantnih dokumentarnih fotografija i snimki, koje se
prikazuju uz zapise čitane iz dokumenata koji su zatočenici geta skupljali
tijekom rata i koji su pronađeni nakon oslobađanja Varšave. Imamo tu i igrane
dijelove kojima je Grossman odlučila dodatno pokušati približiti život u getu i
upoznati nas s najvažnijim ljudima koji su godinama pisali svjedočanstva o životu
u getu.
I ti zapisi ne sastoje se samo od popisa
nacističkih zločina i sličnog, već su nevjerojatno važni i za rekonstrukciju
samog života s one strane zidova. Vidimo kako je izgledao društveni život u
getu, kako su ljudi pokušavali što je više moguće održati kakav takav normalan
život, kako su se pokušavale organizirati kulturne priredbe, što se jelo, kako
su izgledale vjerske ceremonije i slično. "Who Will Write Our
History" vrijedan je povijesni dokumentarac, a bez obzira što je već snimljeno
bezbroj i igranih i dokumentarnih filmova o Holokaustu, svaki puta to djeluje
nevjerojatno potresno i nestvarno. Zanimljivo je kako je jedan od naratora
Adrien Brody, glumac koji je Oscara osvojio za vjerojatno najpoznatiji film
smješten u varšavski geto, "Pijanist" Romana Polanskog.
Primjedbe
Objavi komentar