Francuski komediograf Alex Lutz donosi nam
mockumentary ili lažni dokumentarac o fikcionalnoj pop zvijezdi, legendarnom
šlager pjevaču koji je bio na vrhuncu slave prije 30 ili 40 godina, Guyu
Jametu. Lutz je sam napisao scenarij, režirao film i utjelovio lik pjevača bez
obzira što u stvarnosti ima četrdesetak godina, a njegov lik trebao bi imati
barem sedamdeset. Žanrovski bi se "Guy" mogao smjestiti negdje između
komedije, drame i glazbenog filma, a baš kao što je slučaj s dobrim dijelom
filmova o stvarnim ili fiktivnim retrospektivama života glazbenih zvijezda,
igra se ovdje i dosta na nostalgiju. Ipak, nakon nekog vremena postane sve to
pomalo repetitivno iako je definitivno ova ideja bila iznimno zanimljiva, no
nekako mi je izostalo "mesa" da bi se ova priča izdigla iznad
prosjeka.
Guy je već ocvala zvijezda, ekcentrik koji sa
ženom živi na imanju u francuskoj provinciji, a upravo planira izdavanje tko
zna kojeg po redu The Best of albuma, kao i povratničku turneju. Paralelno s
tim, Gauthier, mladi novinar odluči snimati dokumentarac o pjevaču koji je bio
popularan sve od šezdesetih do devedesetih, koji mu je uz to i otac, a da on o
tome ništa i ne zna. Gauthier, kojeg do samog kraja uopće i ne vidimo jer je
cijelo vrijeme iza kamere, očito je nastao kao rezultat jedne od avantura
starog šlager pjevača, odlučio je pratiti Guya na turneji i snimati
dokumentarac o njegovoj karijeri koji je zapravo paravan kako bi bio s ocem. I
Guy je jedan od onih tipičnih starih, tužnih, depresivnih tipova koji su
svjesni da je najbolje vrijeme odavno prošlo i koji nikako ne može pobjeći iz
tih zlatnih dana, a prema van nosi masku praveći se i trudeći svima pokazati da
je sve i dalje u redu. No, vrlo brzo postat će jasno da s Guyem ništa nije u redu
i da je on spreman za retrospektivu vlastitog života.
Primjedbe
Objavi komentar