INTENT TO DESTROY: DEATH, DENIAL AND DEPICTION (2017,SAD) - 8/10



Ugledni američki dokumentarist Joe Berlinger (spomenut ću samo Paradise Lost trilogiju) odlučio se pozabaviti jednom jako kontroverznom temom - genocidom nad Armencima za vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata od strane Turaka. Ova tema iznimno je kontroverzna jer ne samo da Turska odbija priznati da je počinila genocid nad ovim narodom koji je bio sastavni dio nekadašnjeg Otomanskog carstva, već i iz razloga što UN (još) progone i masakre Armenaca nije službeno proglasio genocidom. Berlinger je svoj dokumentarac podijelio u nekoliko segmenata, kao što sugerira i podnaslov filma, a kao osnovica za cijelu priču poslužilo mu je snimanje igranog filma "The Promise" koji se bavi istom tom tematikom.

Ovu povijesnu dramu je 2016. godine po vlastitom scenariju režirao sjevernoirski filmaš Terry George. George se proslavio devedesetih pišući scenarije za filmove "In the Name of the Father" i "The Boxer" Jima Sheridana, a kasnije je napisao i režirao Oscarom nagrađeni "Hotel Rwanda". Tematika potlačenih naroda, pojedinaca i zajednica očito je oduvijek bila privlačna Georgeu pa tako i ne čudi da se zainteresirao za problematiku genocida nad Armencima. Praktički cijeli budžet snimanja filma od stotinu milijuna dolara pokrio je američki biznismen armenskog podrijetla Kirk Kerkorian, no svejedno je turska vlada pokušala zaustaviti snimanje tog filma. Paralelno sa scenama sa snimanja filma "The Promise", Berlinger je kroz razgovore s mnogima upućenima u tematiku, cijelu priču pokušao staviti u povijesni kontekst, a u tome je svakako i uspio.

Glazbu za ovaj dokumentarac radio je poznati armensko - američki glazbenik Serj Tankian iz benda "System of the Down", a cijela priča je iznimno potresna, šokantna i uznemirujuća. Jednako koliko je ovo uznemirujuća i upozoravajuća priča o događaju otprije stotinu godina, toliko je "Intent to Destroy" važan film i za današnjicu i fino Berlinger povezuje sve što se događalo s onim što se zbiva danas. Nikad mi neće biti jasno zašto je državama tako teško priznati pogreške iz vlastitih povijesti i zašto se praktički sve nacije i narodi vole napajati mitomanijama o nebeskom ili božanstvenom narodu. Zašto se svi trude prešućivati i sakrivati gadosti i pizdarije koje su se događale kroz prošlost, a sebe prikazivati kao žrtve i nesretnike kojima je uvijek netko drugi kriv za sve nedaće. Dokumentarac je ovo koji se bavi temom koja je i čitavo stoljeće kasnije prilična tabu tema i koji predstavlja jednu mračnu epizodu iz povijesti čovječanstva.

Primjedbe