Vodi nas ova na trenutke šokantna i uznemirujuća ratna drama u Vijetnam 1945. godine, gdje će se jedan mladi Francuz zaputiti u mučnu osvetničku akciju. Robert Tassen (Gaspard Ulliel) mladi je francuski vojnik koji je pukim čudom uspio preživjeti brutalni masakr u kojem su njegov brat i ostatak obitelji iskasapljeni pred njegovim očima. Zaslijepljen osvetom, Robert si je dao zadatak osvetiti se odgovornima za taj zločin i odlučio je da se neće zaustaviti dok odgovornima ne vrati istom mjerom. U uvodnoj sceni vidimo Roberta kako se izvlači puzajući iz masovne grobnice, kroz utrobu, krv, blato i odsječene ljudske ekstremitete on je ispio pobjeći i spasiti život. No, teško da se Roberta više može nazvati čovjekom jer mladić je to kojeg je svjedočenje ovakvim užasima potpuno dehumaniziralo i on svoje postojanje odlučuje posvetiti jedino osveti.
Proljeće je 1945. i II svjetski rat se bliži kraju, a iako su Robertovu obitelj masakrirali Japanci koji se u Indokini još uvijek bore s Francuzima, učinjeno je to uz asistenciju lokalnih revolucionara koji se bore protiv europskih kolonizatora. Psihološki rat je na vrhuncu jer po svuda su odsječene glave, tijela isječena u komade, a na svu tu paranoju utječu klima i džungle, gdje je neprijatelj gotovo nevidljiv, a vjerojatno vreba iz žbunja. Tako svako malo gerilci napadaju francuske patrole, pred njihovim garnizonom im tijekom noći ostavljaju još malo masakriranih ljudskih ostataka. I dok je većina Francuza u šoku i strahu i nadaju se svi ti vojnici skorom povratku kućama, Robert ne misli stati dok ne pronađe jednog od poručnika vođe revolucionara Ho Ši Mina, čovjeka po imenu Vo Binh, kojeg smatra odgovornim za masakr.
I dok ga obiteljski prijatelj i pisac Saintonge (Gerad Depardieu je još deblji nego u prethodnom filmu u kojem sam ga vidio, mislim da se ovaj puta uopće i nije ustajao sa stolca) pokušava odgovoriti od osvetničkog pohoda, čak mu i poklanja svoj primjerak "Isposvijesti svetog Augustina" kako bi ga odvratio i pokušao od njega ponovno stvoriti čovjeka, Robert će se početi zaljubljivati u prekrasnu lokalnu prostitutku Mai. I ne samo da će se početi zaljubljivati, razvit će on pravu opsesiju ovom djevojkom, a pitanje je hoće li ga ti osjećaji izvući iz ponora mržnje, užasa, boli i zla. Ili će ga pogurnuti još dublje u ubilačkom nagonu i želju za smrti?
Nije "Les Confins du Monde" ili "To the Ends of the World" bio klasični ratni film, iako imamo tu povremenih scena ratnih okršaja. Vizualno i po okruženju čak me pomalo film iskusnog francuskog pisca i filmaša Guillaumea Niclouxa podsjetio na Coppolinu "Apokalipsu danas", a vojnik Robert ukoliko uspije preživjeti ima sve predispozicije da se pretvori u groteskno stvorenje poput Brandovog pukovnika Kurtza. Ujedno je ovo i fina karakterna studija jedne izmučene duše, vojnika zaslijepljenog mržnjom, boli i željom za osvetom, a djeluje sve tu iznimno realistično, često i uznemirujuće. Nicloux u nekim scenama kao da namjerno želi potencirati taj mučni osjećaj, nelagodu koja prolazi kroz žile svima koji su se u to vrijeme ondje zatekli.
U očima svih francuskih vojnika vidimo strah i očaj svaki puta kada nađu na leševe svojh sunarodnjaka ili lokalnih Vijetnamaca koje su revolucionari i borci za slobodu proglasili izdajnicima i francuskim slugama. Nicloux je savršeno uspio dočarati okruženje i ozračje u kojem je gotovo nemoguće ostati zdrav i normalan, a i ovdje vidimo jedan od razloga zašto su četvrt stoljeća kasnije i Amerikanci polomili zube u Vijetnamu. Premijerno je "Les confins du monde" prikazan na redateljskoj večeri festivala u Cannesu, potom i na još nekim festivalima, a definitivno je ovo film koji posve eksplicitno prikazuje sve fizičke i psihičke užase rata.
Primjedbe
Objavi komentar