Evo nama još jednog gotovo tipičnog britanskog
feel-good filma, humorne drame osmišljene po stvarnim događajima koja očitoj
melodramatičnosti i formulaističnosti unatoč uspijeva u onome što joj je bio i cilj,
stvaranju osjećaja ugode kod publike. "Misbehaviour" je pitka i
zabavna pričica, crtica iz recentne povijesti koja nas vodi u 1970. godinu i
upoznaje sa skupinom modernih sufražetkinja koje su odlučile sabotirati
natjecanje za Miss svijeta. Okupila je Philippa Lowthorpe, televizijska
režiserska, ovdje sasvim respektabilnu glumačku ekipu koju predvodi Keira
Knighteley. Keira je Sally Alexander, feministica i prominentna predstavnica
engleskog pokreta za ženska prava koja je okupila nekoliko istomišljenica i
odlučila sabotirati izbor za Miss svijeta, koji se upravo treba održati u
Londonu.
Njihovo je mišljenje da su takvi izbori
ljepote zapravo najvulgarnije eksploatiranje žena kojim su one svedene na
najobičnije komade mesa. Dok one organiziraju sabotažu, organizacija izbora za
ljepoticu svijeta ionako je u problemima jer sa svih strana stižu optužbe za
rasizam pošto ljepotice koje nisu bijele boje kože baš i nemaju osobitu prođu.
Kako bi u direkciji izbora za Miss pomalo otupili žalce tih napada, odlučili su
u izbor za Miss svijeta uvrstiti i crnu i bijelu predstavnicu Južne Afrike, no
na taj način kako da su si dodatno zakomplicirali situaciju. Iako je u središtu
pažnje ovdje borba za jednakopravnost žena, bavi se ovaj film i nekim drugim
kompleksnim temama kao što su rasizam, ali i pravo na izbor i slobodu mišljenja
pošto ćemo vidjeti da ima ovdje djevojaka i žena kojima objektivizacija nimalo
ne smeta. Štoviše, nekima od djevojaka koje su se prijavile u izbor za
ljepoticu svijeta, jedino je bitno zasjati pod svjetlima reflektora.
Tako dok skupina britanskih feminističkih
aktivistica predvođenih Keirom vjeruje da svojim aktivnostima zapravo radi za
sve žene, vidjet ćemo da možda to baš i nije tako. Naivno one smatraju da su sve te kandidatkinje za misice potpuno
izmanipulirane i da ne shvaćaju da su svedene na razinu objekta, a ni ne
pomišljaju da su neke od njih svjesno na to pristale. Da nisu sve te djevojke
koje su se prijavile na izbor šupljoglave ljepotice kojima je jedini cilj
profesionalno biti lijepa, već da je to nečiji izbor. Ako je netko shvatio da
može zarađivati na račun svoje ljepote i procijenio da će bolje privređivajući
prešetavajući se modnom pistom u bikinijima, nego raditi od 7 do 15 u čeličani,
zašto to ne bi i radio. Uspjela je Lowthorpe srećom izbjeći upadanje u zamku
stereotipa i prikazivanja tih misica isključivo kao tupavih i izmanipuilranih
glupačica, nije pribjegla čak i očekivanom simplificiranju, već zaista i ovdje
vidimo da svaka priča ima dvije strane i da uvijek nije sve baš tako kako na
prvu izgleda.
Baš kao i većina sličnih tipičnobritanskih
feel-good dramedija, i "Misbehaviour" je finog ritma, nema tu puno
praznog hoda, a iako i nema tu nečeg spektakularnog, bila je ova priča čak
pomalo i iznad inicijalno minimalnih očekivanja. Kao što sam i ranije naveo, imamo ovdje zaista
zanimljivu glumačku ekipu pa je u Keirinoj feminističkoj ekipi i Jessie Buckley
(Taboo, Wild Rose, Beast, I'm Thinking of Ending Things). Rhys Ifans i Keeley Hawes je par koji organizira izbore
za Miss svijeta, Greg Kinnear je poznati američki televizijski voditelj Bob
Hope kojem je ponovno pripala čast voditi izbor za Miss, dok je Lesley Manville
njegova žena. Tu je i Gugu Mbatha-Raw kao Jennifer Hosten, Miss Grenade, koja će također odigrati važnu ulogu u cijeloj ovoj priči.
Primjedbe
Objavi komentar