VITALINA VARELA (2019,POR) - 6/10

Ova hvaljena i nagrađivana misteriozna drama iz Portugala pokazao se kao jedan od onih filmova kakve inače baš i ne preferiram. Razlog tome je nevjerojatno spori tempo, a ovo je jedan od oglednih primjeraka nečega što bi se moglo nazvati slow cinema. Iako "Vitalina Varela" mene i nije posebno impresionirala, ljubiteljima arthouse filma mogla bi ova ugođajna doku-drama biti zanimljiva, tim više jer se ovaj film naosvajao nagrada po brojnim festivalima, među ostalim dobio je i glavnu nagradu na uglednom festivalu u Locarnu. I ovo je jedan od onih filmova u kojima se pomalo brišu granice između fikcije i stvarnosti jer je naslovna junakinja Vitalina Varela zapravo stvarno osoba koja je utjelovila samu sebe.

Ona je s redateljem Pedrom Costom, portugalskim filmašem kojeg je zbog njegove estetike filmski kratičar britanskog "The Guardiana" Peter Bradshaw prozvao Samuelom Beckettom filma i napisala scenarij za film koji nosi njeno ime. Baš kao i velika većina Costinih filmova, i "Vitalina Varela" smještena je u predgrađe Lisabona u kojem žive najsiromašniji i najbijedniji, uglavnom imigranti iz Afrike i Južne Amerike, a i ovo je jedan od onih filmova snimljenih statičnom kamerom i sastoji se uglavnom od dugih neprekidnih kadrova. Radnja cijelog filma zbiva se po noći i ovo je gotovo pa tipična dokudrama, a u jednoj od prvih scena upoznajemo i ženu u šezdesetima koja je upravo iz nekadašnje portugalske kolonije Capo Verdea stigla u Lisabon.

Već na aerodromu skupina žena koja je dočekuje govori joj da ovdje više nema ništa za nju pošto je upravo umro čovjek za kojeg se udala još početkom osamdesetih, no vrlo brzo on je pobjegao u Lisabon. Iako joj je obećao slati novac, nikad joj se više nije javio, a četrdesetak godina kasnije Vitalina je konačno došla u Lisabon kako bi se suočila s njim, ne znajući da je koji dan ranije on izdahnuo. Krenut će ona tako stopama svog pokojnog muža i pokušat će prateći tragove njegovog života saznati kakav je to bio život koji je on vodio. "Vitalina Varela" jedan je od onih fimova za koje se treba naoružati koncentracijom, voljom i strpljenjem i ovo je više ugođajni, nego narativni film kojeg gledatelj jednostavno mora osjetiti na nekoj unutarnjoj razini. To se, nažalost, u mom slučaju nije dogodilo.

IMDB LINK