Španjolac Alex Pina još od druge polovice devedesetih u svojoj zemlji piše i producira televizijske serije, a nakon puna dva desetljeća prosječnosti, konačno se i njemu posrećilo. Serija "Money Heist" ili "La casa de Papel" postala je globalni hit, nakon čega je Pina dobio eskluzivni ugovor s Netflixom za proizvodnju novih sadržaja. Ne mogu reći da sam jedan od onih koje je "La casa de Papel" pretjerano impresionirala jer nakon upečatljivog starta, ova priča o pljački španjolske narodne banke pretvorila se vrlo brzo u potpunu budalaštinu i nisam to mogao više gledati. Prva serija koju je "Pina" izbacio nakon svog megahita bila je "White Lines", još jedna krimi - triler serija koja se odvija u njegovoj Španjolskoj, no umjesto u hladu trezora banke, sada selimo u puno sunčaniju Ibizu.
Na najpoznatije odredište svih svjetskih partijanera zaputila se i knjižničarka iz Manchestera, Zoe Walker (Laura Haddock). Ova udana majka tinejdžerice na Ibizu nije stigla radi partijanja, već je ondje stigla pošto je nakon više od dva desetljeća pronađeno tijelo njezinog brata. Buntovni Axel Collins je na Ibizu stigao s društvom i tamo vrlo brzo postao uspješni, poznati i bogati DJ, no nekom je očito stao na žulj jer je nakon nekog vremena nestao, a sada je jasno da je dečko ubijen. Nestanak starijeg brata oduvijek je proganjao Zoe, koja je nakon njegovog nestanka doživjela psihički slom, a sada, dva desetljeća kasnije, odlučna je saznati istinu i što se to s Axelom zapravo dogodilo. I naizgled tipična britanska knjižničarka uplest će se u odnose najvažnijih ljudi na ovom otoku, a situacija će se vrlo brzo oteti kontroli.
Priču ćemo paralelno pratiti i u sadašnjosti, ali i u prošlosti te dok Zoe uz pomoć ljudi koje će upoznati na Ibizi pokušava saznati tko je ubio njenog brata, mi ćemo imati priliku pratiti i njegove mladenačke avanture i ekspade. Bit će ovo jedna od onih pustolovina koje se događaju samo u filmovima i serijama, uvalit će se Zoe u biznis s drogom, saznat će tajne moćne lokalne obitelji Calaphat koja pod kontrolom drži cijeli otok. Usput će joj se polako i početi raspadati slika o bratu kao romantičnom buntovniku koji je živio onako kako je htio, već će početi shvaćati da je priča puno, puno mračnija. Cijelog života je mislila da je Axel odlučio živjeti svoj san, bio je njen idol kojeg je obožavala i uzdizala u nebesa, a cijela priča oko istrage smrti brata i za Zoe će ubrzo postati svojevrsni bijeg od svakodnevnog i monotonog obiteljskog života majke i žene u hladnom Manchesteru.
Iako je Pina i s ovom serijom ciljao dosta visoko, bilo je sve tu dosta plitko i površno, a baš kao što je slučaj s "La casa de papel", što priča ide dalje, sve je to slabije i tanje. I dok još fleshback priča o nestanku Axela donekle drži vodu i trenuci kad se svi ti likovi koji danas imaju četrdesetak godina kroz maglu pokušavaju prisjetiti svojih ludorija s Axelom u mladosti imaju nekog smisla, ono što se događa u sadašnjosti pomalo se pretvara u ekstravagantu sapunicu. "White Lines" je jedna od onih pitkih, plitkih i dinamičnih serija uz koje se ne treba previše zamarati i razmišljati i koje nude tek površnu zabavu. Sve je tu fino šareno, blještavo, užitak je gledati sve te prekrasne pejsaže Ibize, raspoloženje je pravo ljetno, no nije ova serija ponudila ništa novog i ništa posebnog.
Primjedbe
Objavi komentar