Izraz Belle Epoque najčešće se koristi za razdoblje u Francuskoj od 1880-ih pa do početka Prvog svjetskog rata. Bilo je to razdoblje optimizma, tehnološkog i kulurnog napretka, mira i inovacija, no izraz Belle Epoque ili lijepo razdoblje ovdje se odnosi na Španjolsku uoči tamošnjeg građanskog rata. Bio je to i drugi film koji je Španjolskoj donio Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja, a riječ je o šarmantnom, zabavnom i lepršavom filmu kojeg potpisuje Fernando Trueba. I posve je jasno kako je Truebin najveći uzor bio slavni njemačko - američki filmaš Billy Wilder, kojem se kao bogu i zahvalio dok je primao Oscara (pa ga je nekoliko dana kasnije nazvao Wilder i rekao pozdrav Fernando, ovdje bog!), a vodi nas priča koju je Trueba napisao zajedno s Rafaelom Azconom i Joseom Luisom Garciom Sanchezom u galicijsku provinciju 1931. godine.
Zbiva se radnja filma u osvit druge španjolske republike i zemlja je politički podijenjena između republikanaca i tradicionalista. Nakon što su se početkom 1930. ujedinile brojne republikanske frakcije, svrgnule diktatora Miguela Prima de Riveru, a kralj Alfons XIII je završio u egzilu, izgledalo je da se Španjolskoj smiješi sretna budućnost. Iako se osjećaju napetosti između političkih oponenata, nitko još ne može naslutiti što se valja iza brda i što će za koju godinu potpuno devastirati ovu zemlju. Fernando (Jorge Sanz, ako vam ovaj tada mladi glumac izgleda poznato to je vjerojatno zato jer ste ga prepoznali kao mladog Conana iz poznatog filma Johna Miliusa) je upravo dezertirao iz vojske i luta zemljom.
Posve slučajno će on završiti u mjestašcu u kojem će se sprijateljiti sa starcem Manolom (legendarni španjolski glumac, režiser i scenarist Fernando Fernan Gomez), vlasnikom velike kuće u mirnom provincijskom mjestu, ujedno i slikarom i samoprozvanim anarhistom koji ipak ne zazire od luksuza i ugodnog života. Odlučit će Fernando ostati malo dulje kad shvati da stari Manolo ima čak četiri mlade i lijepe kćeri - Claru (Miriam Diaz - Aroca), Violetu (Ariadna Gil), Rocio (Maribel Verdu) i najmlađu Luz (Penelope Cruz). U sve njih Manolo će se redom zaljubljivati i planirat će se oženiti s njima, ni ne shvaćajući da se tri starije sestre zapravo poigravaju s njim i zafrkavaju ga, dok je jedino najmlađa, kojoj pridaje nekako najmanje pažnje, zapravo zaljubljena u njega.
I bila je ova romantična komedija veliki hit u Španjolskoj, a to i ne čudi jer je to jedan od onih pitkih, nepretencioznih i optimističnih filmovima u kojima se slave mladost, sloboda i ljubav. Ujedno je to duhovita priča o mladom dezerteru čije ponašanje kontrolira njegov libido i koji jednostavno ne može protiv sebe i svojih poriva, a i nije mu za zamjeriti s obzirom da se našao u ugodnom društvu čak četiri mlade dame koje nisu hladne na njega. Sjajno je Trueba prikazao i neopterećenost mladih nestabilnim i politički nemirnim vremenima jer iako se u zraku osjeti napetost pa čak i u ovom naizgled idiličnom selu dolazi do incidenata između rojalista i republikanaca, mladež se tim pretjerano ne zamara. I na pameti im je samo ono što je i obično na pameti mladima, a i onima nešto starijima.
Primjedbe
Objavi komentar