Thomas Piketty poznati je francuski ekonomist, teoretičar i sveučilišni profesor, koji se u svom djelovanju ponajviše usredotočio na javne ekonomije. Posebno ga interesiraju nejednakosti u raspodjeli bogatstva i tom se temom detaljno pozabavio u svojoj čuvenoj knjizi iz 2013. godine "Kapital u 21. stoljeću". U knjizi od dobrih 700 stranica Piketty je detaljno obradio koncentraciju bogatstva i njegovu raspodjelu u posljednjih četvrt milenija, odnosno od sredine 18. stoljeća kada je prva industrijska revolucija bila u punom zamahu pa sve do razmišljanja gdje će nas današnji sustav odvesti u bliskoj budućnosti. Kao što sam naziv dokumentarca kojeg je režirao Justin Pemberton sugerira, ovaj je film svojevrsna adaptacija Pikettyjeve knjige. I to idealna adaptacija za one kojima se ne da čitati.
Iako bih svakako preporučio čitanje Pikettyjeve knjige jer on ne samo da je fantastičan ekonomist i čovjek gotovo beskonačnog znanja, već je nevjerojatno kako on neke naizgled komplicirane teorije i ideje zna prilagoditi i učiniti ih razumljivim i prosječnom čitatelju. I sam Piketty jedan je od sugovornika u ovom dokumentarcu koji je u stotinjak minuta pokušao kompilirati sve najvažnije iz knjige, a tema je i produbljena uz razmišljanja nekih također uglednih ekonomista i teoretičara. I nije ovo bilo puko kompiliranje knjige jer dok je Piketty kao primjere uzimao recimo Jane Austen i Honorea de Balzaca da bi pojasnio kakvi su bili odnosi bogatih i siromašnih u njihovom dobu, Pemberton je kao ilustraciju uzeo filmove poput "Plodova gnjeva" ili "Elysiuma" kako bi prikazao siromaštvo u prošlosti i eventualnoj budućnosti.
U filmu se detaljno i slikovito obrazlaže što se događalo s bogatstvom u posljednjih 250 godina, kako su se s vremenom mijenjali kriteriji pa je nekoć sve bila roba pa i ljudi u vidu robova. Vidjet ćemo i kako je između dva rata počelo nastajati nešto što volimo nazivati socijalnim državama i kako je nakon II svjetskog rata srednja klasa na zapadu prosperirala, ali i kako je dolaskom Margaret Thatcher i Ronalda Reagana došao početak kraja socijalnih dražava i New Deala. Iako je to svakom valjda jasno i u ovom dokumentarcu je krajnje slikovito prikazano kako danas sve manje ljudi zapravo prosperira od nevjerojatno produktivne ekonomje, a sve je veći broj nasljednjih bogataša koji se rađaju u grimizu i zlatu, kao i njihovi kolege feudalci prije više stoljeća.
Jedno od glavnih pitanja koje postavlja ovaj film je vraćamo li se doista u feudalizam kad je rijetka skupina privilegiranih živjela u dvorcima, a ostatak je krepavao po blatnjavim cestama, a ono što zastrašuje i ljuti je trend po kojem će po prvi puta nakon ohoho godina djeca biti siromašnija od svojih roditelja. Piketty upozorava da je trend da sve veće bogatstvo drži sve manje ljudi (nastavno za to jedan podatak koji sam nedavno pobrao nevezano za ovaj film, a koji kaže da tri najbogatija Amerikanca posjeduju više nego 50 posto najsiromašnijih) uzlazan i da smo vrlo blizu povratka u vrijeme kada razlike između srednjeg i najnižeg sloja nisu postojale.
U vrijeme s početka knjige ili filma kada smo imali samo vlastelu, feudalce i veleposjednike, dok je ostatak društva bio siromašan i na rubu gladi. Kao jedan od načina rješavanja ovog problema Piketty i nudi odgovor u porezu na naplaćivanje kojim bi se tim govnarima rođenim pod sretnom zvijezdom da ne moraju ništa raditi otkinuo dio nezasluženog kolača i upotrijebio se u svrhe cijelog društva. Tematizira se ovdje i problem poreznih oaza, pranja novca, ali i pohlepe koja je vjerojatno oduvijek bila glavni pokretač ljudskog djelovanja, no sada je i ona valjda dostigla svoj vrhunac.
Primjedbe
Objavi komentar