Možda je nekima manje poznat ovaj podatak, ali dobar dio talijanskih špageti westerna koji su se naveliko štancali šezdesetih i sedamdesetih snimani su u Španjolskoj. Provincija Almeria u pokrajini Andaluziji na jugu Španjolskoj poslužila je kao kulisa za američki divlji zapad za gotovo sve te filmove Sergija Leonea, Sergija Corbuccija ili Damiana Damianija, a upravo u Andaluziji odvija se radnja ovog mračnog trilera koji je estetski i tematski gotovo tipični western iako mu se radnja odvija sredinom 20. stoljeća. Snimio je Benito Zambrano ovaj film prema istoimenom romanu Jesusa Carrasca, a po svemu viđenom ovo je priča koja neodoljivo podsjeća na legendarni "Krvavi meridijan" Cormaca McCarthyja. Bez obzira što se radnja "Intemperie" ili "Out in the Open" odvija stotinjak godina kasnije od radnje "Krvavog meridijana" i što je mjesto radnje umjesto današnjeg Teksasa, Arizone ili New Meksika ovdje Andaluzija, nema tu puno razlika.
Podjednako je situacija brutalna u ove dvije priče i sve tu vrvi podjednako od fizičkog i psihološkog nasilja, a osim onog najgoreg u ljudima, opasnost prijeti i od neprijateljskog i nemilosrdnog prirodnog okruženja. Godina je 1946. i iako je španjolski građanski rat završio prije dobrih osam godina, i dalje se jako dobro osjeti tko je u tom krvavom i nemilosrdnom ratu bio pobjednik, a tko poraženi. Uglavnom siromašni proleteri, seljaci bezemljaši, koje su desetljeće ranije povukle ideje socijalizma, komunizma, anarhizma i priče o ravnopravnosti, sada žive vjerojatno još i gore nego prije rata. Provincijskim područjima Andaluzije vladaju ratni pobjednici, zemljoposjednici, vlasnici plantaža i veliki stočari koji su se pobjedom fašista dodatno osilili.
Vrijeme tu kao da se zaustavilo u feudalnom dobu i prosječni stanovnici praktički skapavaju od težine svakodnevnih iscrpljujućih fizičkih poslova, a veleposjednici se nad njima i dodatno iživljavaju. Iz jednog takvog seoca jedan dječačić (Jaime Lopez) odlučio je pobjeći i zaputiti se surovim i nepristupačnim predjelima prema gradu gdje se nada započeti novi život. No, vlasnik farme na kojoj je radio dječak i cijela njegova obitelj s tim se baš i neće tako lako pomiriti, već će sa skupinom svojih nasilnika krenuti u potjeru za malim kojeg misli uzeti kao primjer svim ostalim nezadovoljnicima koji možda razmišljaju nešto slično. Tumarajući pustinjama, kršom i makijom Andaluzije, dječak će naletjeti na Pastora (Luis Tosar), veterana građanskog rata, koji je očito na strani falangista činio svakakve gadosti, no nakon toga je odlučio u samoći i miru živjeti u divljini.
Simbolički Pastor predstavlja možda i posljednjeg slobodnog čovjeka u ovim divljim i nemilosrdnim predjelima, a iako u početku ne izgleda tako, hrabri i odlučni klinac će Pastoru prirasti srcu i ovaj samotnjak i lutalica odlučit će mu pomoći. Na taj način Pastor će riskirati i vlastitu slobodu i mir, no kao da će uz klinca i on shvatiti da je vrijeme skrivanja i okretanja glave završilo i da ljudi s integritetom poput njega nešto moraju poduzeti. Umjesto karakterne studije u koju je neko vrijeme prijetio da će otklizati, više je "Intemperie" ostao u vodama žestokog trilera, pravog westerna u kojem imamo jasnu distinkciju između dobra i zla, morala i integriteta s jedne strane te dekadencije, potpuno moralnog potonuća te fizičkog, psihičkog pa i seksualnog nasilja s druge strane. I vizualno i estetski je ovo na tragu klasičnog westerna, s fantastičnim krajolicima i čudesnom fotografijom Paua Estevea, a na samom kraju možemo očekivati i prave revolveraške okršaje u stilu "Točno u podne" ili "Obračuna kod OK korala".
Iako je upravo američki divlji zapad asocijacija na nasilje, na one najgore ljude koji su spremni činiti vlastite užase, i ovaj film nam pokazuje kako to barbarstvo i divljaštvo nisu vezani isključivo za Ameriku. Dobrih pola stoljeća nakon što se i divlji zapad počeo civilizirati, vidimo da je u dobroj staroj Europi nešto možda još i gore i užasnije bilo itekako moguće. Kao što su svi ti likovi sa divljeg zapada često istovremeno bili i žrtve nasilja i zlostavljači, suci i izvršitelji egzekucija u jednoj osobi, takve likove upoznat ćemo i ovdje. Vidjet ćemo ovdje i uzroke koji su doveli do građanskog rata u Španjolskoj i protiv čega su se svi ti nesretni i obespravljeni ljudi pobunili desetak godina prije radnje ovog filma. Nakon što je premijerno prikazan na festivalu u Valladolidu, prošao je "Intemperie" sasvim solidno u španjolskim kinima, a zaslužio je i pet nominacija u izboru za španjolski film godine. Na kraju je Zambranov film potvrdio Goye tek za adaptirani scenarij i najbolju originalnu pjesmu, dok je nagrada za španjolski film godine ipak otišla u ruke Pedru Almodovaru i njegovoj "Tuzi i slavi".
Primjedbe
Objavi komentar