Po motivima istoimene knjige poznatog talijanskog pisca Alberta Moravije, snimio je legendarni talijanski neorealist Vittorio De Sica uvjerljivu ratnu dramu koja nas vodi u Rim i okolicu 1944. godine. Iako je priča o mladoj majci koja svoju kćer od užasa rata pokušava zaštititi bijegom u ruralnu okolicu Rima fikcionalna, zasnovana je na stvarnim događajima koji su se zbivali u Italiji kad je postalo jasno da je Mussolinijev režim na izdisaju. Cesira (Sofia Loren) je udovica i vlasnica trgovine u Rimu koja je svoj život posvetila uzdizanju 12-godišnje kćeri Rosette, a nakon što krene bombardiranje Rima, povest će ona kćer u svoje rodno seoce u planinama Ciociaru. Lijepa i privlačna mlada žena poput lika kojeg je utjelovila Loren putem će, jasno, privući pažnju raznih muškaraca i tipova svakakvih sumnjivih namjera, a već na startu shvatit ćemo da je ona spremna na sve kako bi zaštitila svoju kćer.
U zamjenu za čuvanje dućana, Cesira pristaje provesti noć sa švercerom ugljena i prijateljem svog pokojnog muža, a i kasnije će se ona pokazati kao svojevrsna oportunistica i žena spremna na sve kako bi zaštitila svoju kćer. Lik Sofije Loren fino je slojevit i fino izgrađen jer žena je to itekako svjesna svoje privlačnosti i svojih fizičkih atributa i koja dobro zna što joj se može dogoditi tijekom ovako opasnog putovanja. Putem ćemo susretati tako i američke vojnike i nacističke, kao i francuske kolonijalne postrojbe, ali i talijanske partizane i Mussolinijevu vojsku u rasulu, a sjajno je De Sica uspio prikazati svu tu kaotičnost tog vremena. Iako bi se Cesiru možda moglo i opisati kao oportunisticu koja brine samo za sebe i svoju kćer, daleko od toga da je ona osoba koju treba osuđivati jer od početka dobivamo dojam koliko je to opasno vrijeme u kojem je život nevjerojatno jeftin.
Uloga majke zaštitnice donijela je Sofiji Loren i Oscara za najbolju žensku ulogu i bio je to prvi puta da je Oscar za najboljeg glumca / glumicu otišao nekome tko nije glumio u filmu na engleskom jeziku. Zanimljivo je i kako Loren zapravo i nije bila prvi izbor za ulogu Cesire jer je u trenutku snimanja filma imala 26 godina i produkcija je mislla da je premlada za ulogu majke 12-godišnjakinje. U početku je "La ciociaru" ili "Two Women" trebao režirati Amerikanac George Cukor, koji je ulogu Cesire namijenio za veteranku talijanskog filma Annu Magnani koja se proslavila ulogom u filmu "Rim, otvoreni grad" Roberta Rosselinija. U originalnoj verziji Loren je trebala glumiti kćer, no nakon što se iz produkcije povukao Cukor, a režiju preuzeo De Sica, Magnani je odustala.
Upravo je De Sica ponudio Loren ulogu majke, a činjenjicom da su oba glavna lika sada postala puno mlađa u odnosu na likove iz Moravijine knjige, De Sica je uočio priliku da još bolje prikaže sav taj užas, monstruoznost rata i kako on utječe na ljude. Kako je film sniman u talijansko - francuskoj produkciji, uloga mladog seoskog intelektualca sa socijalističkim idejama Michelea pripala je Jean-Paulu Belmondu, koji je upravo postao zvijezda nastupom u prijelomnom novovalnom Godardovom hitu "Do posljednjeg daha". Sjajno je uspio De Sica u ovom filmu dočarati i raspoloženje među svojim sunarodnjacima za vrijeme finalnih dana Mussolinija i pokazati kako je dobar dio Talijana zaista do samog njegovog kraja vjerovao u Ducea i kako su mislili da će ih on spasiti. Ujedno je ovaj film i svojevrsna kritika klasnih razlika u talijanskom društvu jer, vidjet ćemo, oni bogati puno lakše i sigurnije su uspjeli preživjeti sve te ratne nedaće, dok je velika većina bila osuđena na užase.
Primjedbe
Objavi komentar