Hiroshi Teshigahara avangardni je japanski filmaš koji je vrhunac slave dostigao sredinom šezdesetih i prometnuo se u jednu od najvažnijih figura japanskog novog vala. Za razliku od naracijski i tematski tradicionalnog filma čiji je najpoznatiji predstavnik bio, naravno, Akira Kurosawa, pod utjecajem francuskog novog vala i u Japanu je početkom šezdesetih počela stasati jedna nova generacija filmaša koja je na film kao medij počela gledati nešto drukčije. Upravo je Teshigaharin "Woman in Dunes" iz 1964. bio jedan od prvih oglednih primjeraka japanskog novog vala i nakon što je njegov avangardni film došao ne samo do posebne nagrade žirija u Cannesu, već i do nominacije za Oscara, s nestrpljenjem se očekivalo što će on sljedeće snimiti.
To sljedeće bio je možda još i bizarniji, mračniji i ezoteričniji film, egzistencijalistički SF triler - drama o inženjeru Okuyami (Tatsuya Nakadai kojeg pamtimo iz Kurosawinih filmova kao što su Yojimbo, Kagemusha ili Ran), čije je lice ostalo unakaženo nakon nesreće. Zbog toga što je ostao potpuno izobličen i cijelo lice mu je stalno u zavojima, Okuyama se kompletno izolirao od svih ljudi koje poznaje i odlučio se na život u potpunoj samoći. No, to će se promijeniti kada se odluči podvrgnuti radikalnom eksperimentu koji mu je preporučio psihijatar - transplantaciji lica. Tako će Okuyama uskoro dobiti novo lice sliveno po licu potpunog stranca, no još brže no što će se on prilagođavati na masku, ista ta maska kao da će se prilagođavati na njega i kao da će postupno preuzimati njegovu volju i sposobnost za upravljanje.
Umjesto da se s novim licem ponovno počne zbližavati i povezivati s ljudima, Okuyama kao da će se početi još više udaljavati od svih, a novo lice kao da će mu i omogućiti da se ponaša onako kako sigurno ne bi da je situacija normalna. Sve češće i sve više on će upadati u napasti i mračne čežnje, a Teshigahara u ovoj zaista bizarnoj modernističkoj avangardnoj priči kao da istražuje koje su ne samo granice ljudske slobode, već može li i netko zaista od sebe stvoriti posve novu, drukčiju osobu. U početku je, jasno, i Okuyama vjerovao da će s novim licem on dobiti priliku za novi početak i sve ono što je činio krivo dok je još bio "stari on" sada bi mogao činiti posve drukčije. No, umjesto da maska na njega utječe na način da se on počne pretvarati u boljeg čovjeka, on će postupno postajati još gora osoba od one koje je bio. Krajnje neobičan i vizualno upečatljiv s brojnim teško zaboravljivim prizorima snimio je Teshigahara po romanu poznatog japanskog pisca Koboa Abea po čijem je djelu snimio i prethodni film.
Primjedbe
Objavi komentar